Uz liturgijska čitanja svetkovine Uskrsa razmišlja vlč. Ilija Jakovljević

Nakon Korizme u kojoj smo odričući se raznih stvari slijedili Krista koji se odriče svega radi nas, te nakon Velikog petka gdje Krist potpuno sebe daje na Križu za nas, svanula je zora Kristova uskrsnuća, svanula je nada vjernicima da se imaju čemu nadati. Bog je svoga pravednika, koji je u vjernosti i ljubavi prihvatio i samu smrt na Križu, uveo u puninu proslavljenog života. I svima onima koji se nadahnjuju na riječi i primjeru Isusa Krista te slijede njegov put, Bog daje sigurnost svoje blizine i nadu konačnog uspjeha. Petrova riječ: «Mi smo ga vidjeli» i «Mi smo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih», trajno je svjedočanstvo u svakom vremenu. Svakog Uskrsa Petar i apostoli izlaze pred čitav svijet i ponavljaju iste riječi, svjedoče Kristovu prisutnost u Crkvi. Slavljenjem Isusova uskrsnuća mi ispovijedamo vjerovanje i u ljudsko uskrsnuće. Vjerujemo u uskrsnuće svakog čovjeka koji vjeruje i koji se predaje u Ljubav. Uskrsnuće se može dogoditi samo ako prihvaćamo da umremo, da umremo samima sebi. Pa zar nas na to vlastito umiranje ne poziva naša ispovijed? U ispovijedi mi umiremo samima sebi da bi živjeli za onoga koji nas ljubi. Uskrsnuće nije samo čin vjere da se tako dogodilo s Isusom, nego je to također čin barem malog iskustva. Isus je garantirao svojim učenicima da će biti tamo gdje su dva ili tri skupljena u njegovo ime. To jest gdje su god dva ili tri okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog. On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Evanđelist Ivan opisuje dan uskrsnuća kao «prvi dan u tjednu», dan koji će se kasnije nazvati «dan Gospodnji», odnosno nedjelja. Tog dana «rano u jutro» na grob Isusov dolazi Marija Magdalena da oplakuje mrtvog Učitelja i prijatelja. Kad je došla ostaje zaprepaštena, kamen je s groba odmaknut i grob je prazan, pa je pohitala o tome izvijestiti Šimuna Petra i drugog učenika kojega je Isus ljubio: «Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga ostaviše!». Učenici dolaze na grob i kad Šimun «uđe u grob» povjerova da je uskrsnuo i sad kreće nova etapa hoda s Isusom do Uzašašća i Duhova. Prvi vjernici su Uskrslog vidjeli u ukazanjima, a svi vjernici kroz daljnju povijest susreću ga u njegovoj riječi i sakramentu njegova Tijela i Krvi u Euharistiji. Glagoli iz evanđelja vidjeti i povjerovati odnose se na svakog vjernika. Mi danas «vidimo» Crkvu koja živi od prvog uskrsnog jutra, sabire se oko uskrslog Krista svakog prvog dana u tjednu i «vjeruje» da Uskrsli ostaje prisutan u njoj – po evanđelju koje se na Misi naviješta, po posvećenim darovima kruha i vina, po zaređenim službenicima, po sabranoj zajednici krštenika. Danas želimo dublje gledati i vjerovati. Amen.