Ivan Pavao II. i trpljenje

U trpljenju se skriva posebna snaga koja čovjeka iznutra približava Kristu – misao je iz apostolskoga pisma 'Salvifici Doloris', koje je Ivan Pavao II. 1984. godine posvetio kršćanskome smislu ljudske patnje. Kada je tijelo jako bolesno, potpuno nesposobno, a čovjek nesposoban za život i djelovanje, toliko se više ističu unutarnja zrelost i duhovna veličina, čineći dirljivu pouku za zdrave i normalne ljude – stoji nadalje u dokumentu. Proročke su to riječi koje kao da navještaju ono što je Ivan Pavao II. posvjedočio svijetu u posljednjim godinama papinstva. Patnja je sigurno jedno od vidika koji su obilježili život i naučavanje pape Wojtyłe. Govoreći u razgovoru za Vatikanski radio o odnosu Karola Wojtyłe i boli, prof. Renato Buzzonetti, osobni liječnik Ivana Pavla II., kazao je kako liječnik, koji bi trebao poznavati smrt, treba čovjeku pomoći prijeći taj otajstveni prag, a sudjelovanje u preminuću nekoga čovjeka, pomaže da se dotakne Božje otajstvo, jer – kako je pojasnio prof. Buzzonetti – preminuće ljudskoga stvorenja je, na neki način, slika Gospodinove muke i smrti. Međutim, biti uz papu koji umire znači nešto više, jer je to preminuće čovjeka koji ostavlja ključeve Kraljevstva Nebeskoga, te se doista siromašan pojavljuje na Božjem, i sudu cijele Crkve. Tko je dodirnuo tijelo umirućega Pape, dodirnuo je njegove rane kojih je bilo, i to ne stoga što su one bile otajstvene pojave… bile su to prave rane koje bole. Tko je, osim toga, čuo njegove posljednje riječi promrmljane na poljskome jeziku, u sebi nosi iskustvo koje se ne može izbrisati, ali ni lako prenijeti drugima. Na novinarov upit kakav je pacijent bio Ivan Pavao II., prof. Buzzonetti je kazao kako je surađivao i potanko govorio o teškoćama; štoviše, bio je vrlo pozoran na male i veće smetnje koje je imao, jer je želio brzo ozdraviti, a tako i pomoći liječniku da pronađe rješenje problemâ. Napomenuvši na koncu kako je uz papu Wojtyłu postao bolji liječnik, odnosno kako je naučio misliti na to da svaki bolesnik ima jednake povlastice i pravâ koja može imati jedan papa, te da su svi bolesni, oni najsiromašniji i oni zaboravljeni, pred liječnikom njegova braća i djeca Božja, posebice je istaknuo kako je od Ivana Pavla II. naučio da liječnik služi čovjeku. Osim toga, shvatio sam njegov veliki duh vjere, tu njegovu čeličnu, neoborivu vjeru koja ga je podupirala tijekom cijeloga života, i s kojom je prihvaćao i podnosio ne samo tjelesnu bol, nego i teškoće krajnje zahtjevne i opasne službe – kazao je na koncu prof. Buzzonetti.