Mala kuća Božje Providnosti, koju je utemeljio sveti Josip Benedikt Cottolengo,
preko svojega je Ureda za pastoral i priopćivanje organizirala skup o Cottolengovoj
kontemplativnoj dimenziji života i duhovnosti, koji se od 31. ožujka do 2. travnja
održava u Torinu. Njime se posebice želi podsjetiti kako je Cottolengo, posljednjih
godina svojega života, nakon što je potaknuo brojna karitativna djela u službi posljednjih,
utemeljio također samostane kontemplativnoga života. Cottolengo kao čovjek i svećenik
na početku XIX. stoljeća slabo je poznat – primijetio je u razgovoru za Vatikanski
radio don Elio Mo, organizator skupa, te dodao kako je još manje poznato da je taj
svetac živio snažno zajedništvo s Bogom i da je u često duhovno krutoj sredini, naviještao
lice dobroga Boga Oca, koje je bilo izraz njegova kontemplativna života. Stoga bismo
htjeli upoznati druge s tim kontemplativnim korijenom Cottolengova milosrđa i njegova
djela. Sveti Josip Benedikt rođen je 1786. godine, za svećenika je zaređen 1811.,
a 1818. godine postao je kanonik crkve Corpus Domini u Torinu. Tijekom jedne duhovne
krize 1827. godine, duboko ga se dojmilo preminuće jedne siromašne žene, majke troje
djece, za koju ni u jednoj bolnici nije bilo mjesta. Susret s tom ženom ga je toliko
potresao da je odlučio početi organizirati smještaj za brzi prihvat kako se ne bi
više ponovili slični slučajevi potpuno napuštenih osoba. Tako je to djelo pomalo raslo,
i pretvorilo se u ustanovu koju je nazvao Mala kuća Božje providnosti. Preminuo je
1842. godine, s nepunih 56 godina, nakon što je obolio od tifusa. Sve je više
ubojstava i progonâ onih koji se bore za poštivanje ljudskih prava – zaključak
je koji se nameće čitajući godišnje izvješće koje su 21. ožujka u Parizu predstavili
Međunarodni savez za ljudska prava i Svjetska organizacija protiv torture. Prema podatcima
koje su prikupile ove dvije organizacije, u 2005. godini je, zbog njihova zalaganja,
ubijeno najmanje 117 branitelja ljudskih prava, dok je broj progonjenih dosegao broj
od čak 1172 osobe. Takva je tendencija vrlo zabrinjavajuća – rekla je Louise Arbour,
visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava, te istaknula kako je do pogoršanja
u pitanju ljudskih prava došlo slijedom tragičnih događaja 2001. godine. Na popisu
zemalja koje najviše krše prava pojedinaca je Kolumbija, u kojoj je tijekom prošle
godine ubijeno 47 osobâ. Što se pak tiče Istočne Azije, osim Sjeverne Koreje, Laosa
i Vijetnama, u kojima je – kako stoji u dokumentu - stupanj represije ostao isti,
pojavljuju se još Nepal, Kina i Filipini. U svrhu promicanja načela socijalnoga
nauka u europskim institucijama, u Tiskovnome uredu Europskoga parlamenta u Bruxellesu
je 22. ožujka predstavljena udruga nazvana „Zaklada Europa“, za poštivanje katoličkih
vrednota. Njezin je cilj promicati dostojanstvo i pravâ čovjeka kao temeljnih načela
Europe. U tom će se vidiku udruga akreditirati pri europskim institucijama, sudjelovat
će na javnim raspravama prikazujući vlastito stajalište u punome skladu sa socijalnim
naukom Crkve, a surađivat će također s europskim zastupnicima koji podupiru iste vrednote.
U Indiji su sve češći napadi hinduističkih ekstremista na kršćane. Ti slučajevi
otkrivaju brojna proturječja u takvome društvenom kontekstu u kojemu velikim liberalnim
načelima prijete stari društveni, etnički i religijski zahtjevi. Posljednji se napad
dogodio 17. ožujka u Jabalpuru, u kojemu je napadnuta skupina protestanata. Prema
informacijama agencije UCA News, hinduistički su ekstremisti upali u jedan stan gdje
se skupina vjernika okupila na zajedničkome razmatranju biblijskih tekstova. Međutim,
redarstvene su snage okrivile vlasnika stana za kršenje zakona o obraćenjima države
Madhya Pradesh. Špilje, barake sastavljene od limenih pločâ, improvizirana
skloništa…. na Kapverdskim otocima, u Africi, još uvijek ima mnogo samih i siromašnih
starijih osoba, samohranih majki, pa i velikih obitelji koje žive u takvim improviziranim
nastambama. Kako bi pomogli tim ljudima, posebice obiteljima, oci kapucini, koji na
tom otočju djeluju od 1947. godine, pokrenuli su nacrt nazvan „Dom siromahu“. Već
je uspješno riješeno više od 500 zahtjeva za obnovom ili izgradnjom novih, zidanih,
stanova, ali još ih je puno na listi čekanja – izvijestila je agencija Fides. Jedan
od prioriteta u pomoći ljudima koji žive u takvim nastambama je i izgradnja kanalizacije
i dovod pitke vode. Dok se u Iraku ne zaustavlja nasilje, lokalni Caritas
nastavlja djelo potpore stanovništvu. Broj potrebitih neprestano raste, a irački Caritas
velikim naporom uspijeva odolijevati zahtjevima i potrebama koje susreće – kazao je
za agenciju Fides Nabil Nissan, uglednik humanitarne udruge. Caritas je nakon rata
pojačao svoje djelovanje kad su došli do izražaja nestabilnost i socijalni problemi,
poput porasta širenja droge i pojave ulične djece. Stoga je Caritas pokrenuo nacrt
za zdravstvenu i prehrambenu potporu majkama s malom djecom, često neishranjenom.
Osim tog nacrta, u tijeku je nacrt opskrbljivanja pitkom vodom za 400 tisuća Iračana.
Procjenjuje se da u Iraku 65% stanovništva živi u uvjetima krajnjeg siromaštva gdje
nedostaje osnovno za preživljavanje.