Recenzija knjige - Boris Rotar

Tko je napisao Bibliju, kako su živjeli njeni pisci, o čemu ona govori, pitanja su na koja pokušava tekstom, crtežima i fotografijama, odgovoriti knjiga Sue Graves, nakladnika Kršćanske sadašnjosti, o kojoj govori Boris Rotar.
Stari zavjet potječe iz razdoblja židovske povijesti prije nekih dvije do tri tisuće godina. Kršćani također vjeruju da se Bog rodio na ovom svijetu kao čovjek. Bio je Židov, danas poznat kao Isus Krist. Drugi dio kršćanske Biblije govori o Isusu Kristu i njegovim učenicima - prvim kršćanima. Taj dio Biblije, napisan prije gotovo 2000 godina, tijekom nekih 100 godina, zove se Novi zavjet. Biblija prenosi ljudima Božje zakone o ispravnom i neispravnom življenju. Najvažniji zakoni bili su zapisani na kamenim pločama. Prve su se knjige počele pisati prije nekih 3000 godina, u vrijeme izraelskog kralja Salomona. Knjiga je najčešće bila svitak od papirusa koji je sličio pomalo papiru ili se izrađivao od kože te se zvao pergament. Pisalo se perima od trske, a tinta se pravila miješanjem raznih sastojaka, često uz pomoć čađe. Veći dio Starog zavjeta napisan je na hebrejskom, a nekoliko stoljeća prije Krista židovski se narod prestao koristiti hebrejskim kao svojim jezikom i zamijenio ga aramejskim, ali hebrejski je poslužio za stvaranje suvremenog hebrejskog kojim danas govore Židovi u novoj izraelskoj državi. Hebrejska slova pišu se zdesna nalijevo. Aramejski se govorilo stotinama godina i vjerojatno je tim jezikom govorio i Isus. Ime Isus potječe od hebrejskog imena velikog vođe u Starom zavjetu Jošue. Vjeruje se da je Isus izgovarao svoje ime na način kako bismo mi izgovorili »Jehošua». Kršćani su Isusa nazvali Kristom što znači na grčkom «Pomazanik Božji», a hebrejska riječ za Krista je «Mesija». Knjige Staroga zavjeta napisane su i skupljene tijekom tisuću godina prije Isusova vremena. Iz knjige Zakona, Deset zapovijedi predstavljaju sažetak svih zakona. Prva je: Ja sam Bog tvoj koji sam te izveo iz ropstva egipatskog. Nemoj štovati nijednog boga osim mene. 2. Ne pravi sebi lika onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj se nikakvu kumiru niti ga štuj. Ne izgovaraj ime moje sa zlom nakanom. 4. Svetkuj dan subotnji. 5. Poštuj oca svoga i majku svoju. 6. Ne ubij! 7. Ne učini preljuba! 8. Ne ukradi! 9. Ne optuži nikoga lažno! I 10. Ne poželi ništa tuđega! I tako dalje uvijek jasno, koncizno, saznajemo da su se u pretinac na kožnatom remenu stavljali mali svici s tekstom Zakona koji su se pravili i u Isusovo vrijeme. Ti molitveni remeni nazivaju se tefilini. Biblijski zakoni poticali su Izraelce da vežu zakone uz glavu i ruke kako bi upravljali njihovom mišlju i djelom, što neki Židovi čine i danas. Što su povijesne knjige, što mudrosne, tko su bili proroci, zašto su neke Biblije duže od drugih. Što je u četiri evanđelja, točnije u prva tri, zajedničko, a što nije, gdje su zapisani božićni događaji, što znamo o Isusu, zašto je važno Isusovo raspeće, opisuje li Biblija nebo, kako se širi svijetom pa sve do poruke Biblije koja je utjecala i na Ujedinjene narode da spomenik čovjeka koji čekićem udara po maču utemelji na biblijskom citatu o miru: Narodi će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. U svijetu koji ima oko 7000 jezika, Biblija je prevedena na 2000 njih. Ova knjiga vrlo znalački, odabirući dostupne dokumente, donosi u boji, primjerice, kumranske svitke uz glinene posude, u kojima su zapisani, kao i povijesne planine, procesije, vjenčanja, a nizom crtanih karata i ilustracija biblijskih priča dočarava i uvodi djecu u čarobni, bogati svijet Biblije. Na primjerima koji su prije iznijeti vidi se način na koji je to načinjeno koristeći uvijek metodu pitanja na koja se odgovora sa strane fotografijom, crtežom, kratkom zanimljivošću, dok sredinom knjige teku sažeci Svetog pisma. Načinjena s odličnim osjećajem za omjer teksta i ilustrativnog materijala, ova knjiga predstavlja mali nezamjenjivi dragulj u svakoj dječjoj biblioteci.