Abdul Rahman oslobođen

Abdul Rahman, afganistanski državljanin, osuđen na smrt zbog obraćenja na kršćansku vjeru, pušten je na slobodu. Afganistanski ministar pravde izjavio je kako je istekao rok za otvaranje sudskog procesa. Gianfranco Fini, talijanski ministar vanjskih poslova, kazao je da će mu Italija ponuditi azil, jer mu je život u opasnosti. Prošlih je dana Sveti Otac od afganistanskoga Predsjednika zatražio pomilovanje za okrivljenika. Fulvio Scaglione, zamjenik glavnoga urednika katoličkoga tjednika 'Famiglia Cristiana', kazao je za našu radio postaju kako je znakovito da se oko ovoga slučaja pokrenula međunarodna zajednica. To je vjerojatno stoga jer su Afganistan od talibana oslobodile zapadne sile i za njih bi bio potpuni politički, civilni i vjerski neuspjeh da je primijenjen šerijat u zemlji pod njihovim pokroviteljstvom – kazao je i dodao kako ne zna kako će se sve to odraziti na autoritet afganistanskoga Predsjednika. Njegovo je stanje slično onome iračkih upravitelja. Da nema zapadnih sila, teško bi se mogao oduprijeti pritiscima gospode rata – zaključio je Scaglione. Slučaj Abdula Rahmana iznio je na površinu pitanje vjerske slobode u zemljama s muslimanskom većinom. Otac Justo Lacunza Balda, predsjednik Papinskoga instituta za arapske studije i islamistiku, kazao je za našu radio postaju kako u Kuranu piše, u 256. retku drugog poglavlja, da u islamu nema prinude. To kaže Kuran, ali treba vidjeti kako se u stvarnosti to tumači. Drugo je pitanje zakonodavstva, što je uvijek tumačenje Kurana. Treba reći kako se muslimanski stručnjaci ne slažu u pogledu vjerske slobode kad su u pitanju vjerske manjine, pa čak i muslimanske koje ne pripadaju sunitskoj većini – kazao je otac Lacunza. Na primjedbu kako je pojam odvojenosti Crkve od države nepoznat u muslimanskim zemljama, odgovorio je kako muslimanski svijet ima brojne upravne sustave: od sultanata do republika i monarhija. Primjerice u Kataru se gradi katolička crkva, Vlada je poklonila zemljište, jer želi da svi oni koji pridonose razvoju zemlje imaju mogućnost ispovijedati vlastitu vjeru – kazao je i dodao kako ne treba gubiti nadu. Treba jasno reći, ne ulazeći u polemiku, da je vjerska sloboda temeljno pravo svake osobe. Drugi važan element je međukulturni i međuvjerski dijalog. Taj put treba prijeći dokumentiranjem i upoznavanjem, a ne ideologijom. Papine su riječi od neprocjenjive važnosti u isticanju temeljnoga elementa u životu svakoga čovjeka: dostojanstvo osobe i potreba dubokog i bezuvjetnoga poštivanja njegovog izražavanja bogoštovlja bez obzira na jezik, društvenu ili etničku pripadnost – zaključio je otac Lacunza.