Slučar obraćenika Rahmana

(24. ožujka 2006. – RV) Na međunarodnoj razini sve se više diže glas protiv smrtne kazne Abdulu Rahmanu, Afganistancu, koji se obratio na kršćanstvo. Abdul Rahman ne riskira smrtnu kaznu zato što se obratio na kršćansku vjeru, potvrdio je afganistanski Predsjednik u razgovoru s Angelom Merkel te kanadskim premijerom Stephenom Harperom i tajnicom Sjedinjenih Država Condoleezom Rice. Talijanski ministar vanjskih poslova izrazio je optimizam. Talijanska biskupska konferencija uputila je talijanskom ministru vanjskih poslova pismo izrazivši žaljenje jer još danas ima onih koji „ niječu slobodu osobama na vlastiti duhovni put“. U dokumentu koji je potpisao biskup Arrigo Miglio, predsjednik Biskupskoga povjerenstva Justitia e Pax, te nadbiskup Luigi Bressan, predsjednik Povjerenstva za evangelizaciju naroda, zahtijeva se da Abdul Rahman, ne samo bude oslobođen, jer „čin nije kazneno djelo“, nego da može „živjeti mirnim životom“. Na slučaj se osvrnula i Amnesty International te zatražila od vlasti u Kabulu da se žurno zauzmu u donošenju pravne reforme koja će poštivati međunarodne standarde ljudskih prava. Otac Bernardo Cervellera, ravnatelj agencije AsiaNews, kazao je za Radio Vatikan, kako su zakoni protiv obraćenja pomalo nazočni u svim muslimanskim tradicijama, te da su postali državni zakoni u zemljama gdje je islamski zakon temelj prava, primjerice Iranu, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i nekim malezijskim državama. U tim državama islamski su sudovi i državni sudovi. Problem je u tome što su islamske zajednice često nasilne prema onima koji se obrate na kršćanstvo ili druge religije. Na primjedbu kako se u Saudijskoj Arabiji zbog lančića s križem na vratu može završiti u zatvoru, a tako je u brojnim zemljama s muslimanskom većinom, odgovorio je kako Ujedinjeni narodi i sve zemlje koje trguju i imaju diplomatske odnose s islamskim zemljama trebaju prema načelima Ujedinjenih naroda tražiti poštivanje vjerske slobode, što znači mogućnost pojedinačnoga i zajedničkog ispovijedanja vjere. U Saudijskoj Arabiji nije samo križ zabranjen, nego i privatno okupljanje kršćana, kažnjivo je zatvorom i torturom. Na upit zašto se na Zapadu vjerska sloboda smatra pravom druge kategorije, odgovorio je kako se na Zapadu događa ono što su Pape nazvale tihim odmetništvom od vjere, odnosno vjera se drži posljednjom stvari bez ikakve vrijednosti. Smatra se da vjerska prava ne vrijede kao gospodarska ili politička. To je pogrješno shvaćanje. Ako se doista poštuje vjerska sloboda, onda su sva druga prava, gospodarska i politička poštovana. Na primjedbu kako je islamska konferencija u Bahreinu zatražila poštovanje svih religija, a da je apel pao u prazno kod islamskih medija, odgovorio je kako je problem što u islamskome svijetu nema jedinstvenoga glasa, u smislu što brojni govore: „treba promijeniti, biti otvoreni, snošljivi“, ali na razini država, na zakonodavnoj razini kad je riječ o stvarnom priznavanju prava kršćanima ili drugim vjernicima, u islamskim se zemljama nitko ne miče – zaključio je otac Cervellera.