Skup o ispovijedi

(23. ožujka 2006. – RV) Tijekom protekloga tjedna u Rimu je održan tečaj o sakramentu Pomirenja. Promišljalo se o najprikladnijim načinima kako bi vjernici mogli doživjeti milosrđe Boga i Crkve. O savjetima i uputama o kojima se govorilo na tečaju mladim ispovjednicima, otac Gianfranco Girotti, voditelj Apostolske pokorničarne, kazao je za Radio Vatikan kako svećenik prije svega treba biti vjeran nauku učiteljstva i stegovnim normama koje uređuju službu pomirenja, zatim susretljiv, ozbiljan, smiren, i nikada očitovati čuđenje, pa ni kad je riječ o najtežim grijesima. Treba biti uvijek ljubazan kako bi pokornik mogao shvatiti da nikad neće izgubiti njegovo povjerenje, čak i kad bi se optužio za najteže grijehe – istaknuo je. Na upit što treba tijekom Ispovijedi apsolutno izbjegavati mladi svećenik, istaknuo je kako ispovjednik uvijek treba biti ljubazan, nikada se služiti tvrdim, prijetećim i prijekornim riječima. Strogost ispovjednika koji put može biti fatalna za one koji se ispovijedaju. Blagopokojni papa Ivan Pavao II. u poruci upućenoj sudionicima tečaja, ocrtao je dosta znakovit ljudski profil svećenika-ispovjednika, ističući da „nježnost i ljubav“ trebaju biti odlike ispovjednika: on treba oponašati 'milosrđe' Božje, pokazujući Spasiteljevu „dobrotu i ljudskost“. Na primjedbu kako se ljudi danas premalo ispovijedaju, odgovorio je kako se sjeća da je papa Luciani govorio da se nakon Tridentinskoga sabora povećao broj ispovijedi, a smanjio broj pričesti, a nakon II. vatikanskoga sabora se dogodilo suprotno. Držim da je tomu razlog uglavnom gubitak osjećaja za grijeh, za vrijeđanje Boga, ovisno o etici koja relativizira moralnu normu, negirajući postojanje u sebi nedopuštenih čina. Čini mi se kako se danas kod brojnih zamjećuje neka vrsta odbojnosti prema sakramentu Pokore. Treba predložiti i započeti s prikladnom i podrobnom katehezom, učeći da je u sakramentalnome pomirenju Božje praštanje izvor duhovnoga preporoda i početak posvećenja – kazao je otac Girotti. Na upit kako postupati s osjetljivim pitanjima, istaknuo je posebice nezakonite brakove, odnosno okolnosti vjernika koji su raskinuli crkveni brak i ponovno se civilno vjenčali; na one koji žive kao muž i žena a nisu vjenčani. Kod takvih okolnosti, ispovjednik se ne može ponašati po svome nahođenju nego treba postupati po objektivnim načelima doktrine i života Crkve. On je čuvar i djelitelj sakramenta Pomirenja, nije njegov vlasnik. Kanonski kodeks podsjeća da ispovjednik, ukoliko je crkveni službenik, treba vjerno prihvatiti doktrinu Učiteljstva i pravila koja je propisala kompetentna vlast. Ali ispovjednik ne smije slijediti pastoral koji se ne nadahnjuje na Evanđelju, koji nije zahtjevan. On ne smije zaboraviti da Krist nije došao suditi, nego spašavati, stoga ispovjednik treba prema svima pokazati pozornost i poštivanje - zaključio je otac Girotti i dodao kako sakrament Pomirenja ne treba živjeti s tjeskobom analize svih grijeha – kao da je ponižavanje – kako bi se pristupilo Pričesti, nego kao hvalu Bogu koji prašta. Biti svjestan da nas Bog prima u zagrljaj, da nam oprašta, bez daljnjega je izvor neizrecive radosti. U tom smislu ispovijed je bogatstvo nade.