Sveti Otac slavio Misu za radnike

(19. ožujka 2006. – RV) Danas je Sveti Otac u bazilici svetoga Petra slavio svetu Misu za radnike, na kojoj je sudjelovalo dvadesetak radničkih udruga. Zbog nedjelje, ove se godine liturgijski spomen svetoga Josipa prenosi na ponedjeljak. Riječ je o slavljenju koje je želio sam Sveti Otac. Podsjećamo na njegove prve riječi kad je izabran za Papu: „Ja sam jednostavan i ponizan radnik u vinogradu Gospodnjem“. Papa susreće radnike u trenutku velikih izazova i promjena. Monsinjor Paolo Tarchi, ravnatelj ureda za socijalne i probleme rada Talijanske biskupske konferencije, kazao je za našu radio postaju kako je središnjost rada u osobi. Subjekt koji radi vrijedi više od stvari koje je sposoban preinačiti. Mislim da je to središnja jezgra. Rad je zbog čovjeka, a ne čovjek zbog rada, kako nas je podsjetio Ivan Pavao II. u enciklici 'Laborem exercens'. U bilo kojoj stvarnosti treba uvijek spasiti središnjost osobe – istaknuo je monsinjor i dodao kako su pred radništvom izazovi poput velikih promjena struktura rada. Treba preurediti odnos između osobe i rada. Socijalni nauk Crkve govori kako se ne treba bojati promjena, ali je potrebno štititi osobu u svakoj životnoj okolnosti. Razmišljam o novim naraštajima, ako ne imadnu siguran posao, to bi moglo utjecati na njihove životne nacrte, poput sklapanja braka kako bi mogli učvrstiti svoj afektivni život, i druge stvari koje uz posao čine životnu dinamiku jedne osobe. Osvrnuvši se na blagdan svetoga Josipa, kazao je kako se sjeća prelijepoga nagovora Ivana Pavla II. prije molitve 'Kraljice neba', kad je govorio o svetome Josipu kao raskrižju dviju dimenzija: obitelji i posla. Vjerujem da je rad toga čovjeka u tišini, koji u Svetom pismu ne govori nego radi, uistinu uzor za sve koji na neki način u svome životu imaju radno iskustvo. Papa Benedikt XVI. je o svetom Josipu govorio 18. prosinca 2005. godine u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji. Njegova je tišina prožeta kontemplacijom otajstva Božjega, bio je spreman u svemu prihvatiti volju Božju. Drugim riječima, tišina svetoga Josipa ne očituje duhovnu prazninu, nego, naprotiv, puninu vjere koju nosi u srcu, koja vodi svaku njegovu misao i svaki njegov pokret… ta je šutnja protkana stalnom molitvom, molitvom blagoslivljanja Gospodina, štovanja njegove volje i neograničenoga povjeravanja njegovoj providnosti. … Dopustimo da nas zarazi šutnja svetoga Josipa! Toliko nam je potrebna, u često bučnome svijetu, koji ne podupire sabranost i slušanje Riječi Božje – kazao je Papa.