(17. ožujka 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. je uputio pismo kardinalu Lubomyru Husaru,
višem nadbiskupu Kijeva-Haliča, u prigodi 60. obljetnice pseudosinode u Lavovu, po
kojoj je u ožujku 1946. godine Ukrajinska grkokatolička Crkva bila primorana – kako
je napisao Sveti Otac – ponovno sići u katakombe. U to je vrijeme Ukrajina bila dio
tadašnjega Sovjetskog Saveza. Prije tih žalosnih događaja, oni koji su u Ukrajini
vjerovali u Krista, ostali su vjerni, unatoč tomu što ih je državni ideološki i nehumani
aparat proganjao, tlačio, i lišio ih vlastitih pastirâ. Međutim, tih je dana 1946.
godine, skupina crkvenih ljudi, okupljenih na spornoj sinodi koja si je prisvojila
pravo predstavljanja Crkve, pokušala nanijeti veliku štetu crkvenome jedinstvu. Nakon
toga je ojačalo nasilje protiv onih koji su ostali vjerni jedinstvu s Rimskim biskupom,
prouzrokujući tako još veće trpljenje. Međutim, unatoč neizrecivim kušnjama i patnjama,
Božja Providnost nije dopustila da nestane zajednica koju se stoljećima smatralo legitimnim
i živim dijelom identiteta ukrajinskoga naroda. Tako je Grkokatolička Crkva nastavila
svjedočiti jednu, svetu, katoličku i apostolsku Kristovu Crkvu. Sjećanje na ono što
se dogodilo prije 60 godina treba biti poticaj za zajednicu povjerenu pastoralnoj
skrbi preuređene grkokatoličke hijerarhije u Ukrajini, kako bi produbila svoju tijesnu
i uvjerenu vezu s Petrovim nasljednikom. Iz te Crkve, pročišćene progonima, proizišle
su rijeke žive vode ne samo za ukrajinske katolike, nego za cijelu Katoličku Crkvu
raspršenu po svijetu – napomenuo je Sveti Otac u pismu te napomenuo kako je Grkokatoličkoj
Crkvi, koja je u punome zajedništvu s Petrom, povjereno dvostruko poslanje – njezina
je zadaća, s jedne strane, održati istočnu tradiciju u Katoličkoj Crkvi vidljivom,
a s druge, poduprijeti susret tradicijâ, svjedočeći ne samo njihovu spojivost, nego
i njihovo duboko jedinstvo u različitosti. Na koncu pisma Sveti je Otac uzdigao molitve
kako bi u prigodi ove obljetnice ojačalo sve ono što podupire jedinstvo, kao i bratska
ljubav, te praštanje uvrjeda i nepravdî podnesenih u povijesti, a u svijesti poslušnosti
Kristovoj zapovijedi: Ut unum sint (Neka budu jedno).