Pustite me kući - knjiga o Ivanu Pavlu II.

„Pustite me ići Očevoj kući“ – te je riječi Ivan Pavao II. izgovorio prije preminuća. O njegovim posljednjim danima i patnji koja ga je pogodila, pripovijedaju u knjizi naslovljenoj „Pustite me ići“ njegov osobni tajnik, kardinal Stanisław Dziwisz, Czeslaw Drazek, urednik poljskoga izdanja dnevnika „Osservatore Romano“, Renato Buzzonetti, Papin osobni liječnik te nadbiskup Angelo Comastri, glavni Papin vikar za Vatikan. U iznemoglosti Ivana Pavla II. očituje se jakost u najbolnijim trenutcima njegova života: u djetinjstvu, tijekom nacističke okupacije, u atentatu 13. svibnja 1981. godine, boravku u bolnici, te dijagnozi karcinoma u crijevima i Parkinsonove bolesti. Kardinal Dziwisz je nazvao „Božjim posjetom“ bol koju je proživljavao Ivan Pavao II., ali je bila dana „kako bi nastala djela ljubavi prema bližnjemu“. Duboko je bilo jedinstvo preminuloga Pape s Bogom, sudjelovanje u pashalnome otajstvu postalo je upravo očiglednije u Velikome tjednu. Ali, jača od smrti bila je za Ivana Pavla II. utjeha Kristove ljubavi – napisao je krakovski nadbiskup. Osobni liječnik pripovijeda o uzdisajima izrečenim na poljskome jeziku: „Isuse, Marijo, majko moja!“, dok su ga kola hitne pomoći prevozila u bolnicu nakon atentata na Trgu svetoga Petra. Liječnik se prisjeća dana kad ga je Ivan Pavao II. zamolio da bude njegov osobni liječnik iznoseći povijest svoga zdravlja, te Papinih posljednjih sati. „Uvijek je očitovao duboku nutarnju vedrinu, koja je, usprkos ponekad vidljivome ljudskom neodobravanju, činila da iz ruku Božjih prihvati bolest, fizičku bol i prisilno mirovanje.“ Nadbiskup Comastri govori o tome što je zamijetio narod. „Možemo reći da je sprovod Ivana Pavla II. bio izvanredno iskustvo u kojem se na neki način očitovala moć Božja koja, pomoću Crkve, želi učiniti da svi narodi postanu jedna obitelj – istaknuo je nadbiskup.