Crkva i društvo

Uloga vjerskih zajednica u dobrom svjetskom upravljanju je veoma važna i djelotvorna, ne samo zbog njihova prinosa koji mogu ponuditi, nego i zbog senzibilizacije koju provode kod vladâ i međunarodnih institucijâ – stoji u dokumentu Povjerenstva biskupskih konferencija Europske unije „Vrjednovanje svjetskoga upravljanja 2005.: nekoliko koraka naprijed na još dugom putu“, objavljenom 1. ožujka u Bruxellesu. Europski se biskupi na temelju preporuka iz dokumenta objavljenog 2001. godine pod naslovom 'Izvješće o svjetskom upravljanju: naša odgovornost kako bi od globalizacije učinili prigodu za sve“, na koncu svake godine oglašavaju o toj temi. Na kraju godine obilježene prirodnim katastrofama žurno je potrebno umanjiti učinke ljudskoga djelovanja na okoliš, budući da najveće posljedice snose siromašni. Značajne su osim toga upute i informatičke tehnologije, jer povećavaju znanje i zalaganje svih u dobrom upravljanju – stoji u dokumentu.
Val vjerske nesnošljivosti zabrinjava kršćanske zajednice u Pakistanu. Brojni su kultni objekti prošlih tjedana oštećeni, a u utorak, 28. veljače, oštećena je u Punjabu jedna prezbiterijanska crkva. Povjerenstvo 'Justitia et Pax' u izvješću koje je potpisao i nadbiskup Lawrence Saldanha, predsjednik Pakistanske biskupske konferencije, osudilo je nasilje, potvrđujući kako je ono grubo kršenje prava nemuslimanskih zajednica, pozivajući istovremeno kršćane i sve građane da idu putom dijaloga i mira. Nadbiskup Saldanha je u razgovoru za agenciju AsiaNews kazao kako je nasilje, započeto kao protest protiv satiričnih karikatura o Muhamedu, iskorišteno kako bi se raspirilo mržnju, poglavito mladih muslimana. Nadbiskup je optužio snage za javni red zbog njihove zakašnjele intervencije, unatoč jamstvu pakistanskoga Premijera. Vlasništvo i mjesta za bogoštovlje manjinskih vjerskih zajednica postaju meta ekstremističkoga nasilja. To se događa zato jer je Vlada podcijenila nedavne događaje, očitujući tako opasnu tendenciju toleriranja vjerske nesnošljivosti – istaknuo je nadbiskup. Povjerenstvo 'Justitia et pax' je zatražilo žurnu policijsku istragu u otkrivanju i kažnjavanju krivaca i svih koji su raspirivali mržnju, istovremeno je zamolila kršćane da ostanu mirni poštujući vjeru drugih.
Nove religioznosti u XXI. stoljeću, odnos između religije i filozofije, posebnost kršćanskoga vjerovanja, bile su teme X. međunarodnoga skupa održanoga prošlih dana na Papinskom sveučilištu 'Santa Croce' u Rimu, na temu „Narav religije u teološkome kontekstu“. Luis Romera, profesor filozofije, analizirajući socijalnu evoluciju religioznosti tijekom prošloga stoljeća susreo se s buđenjem novih religioznosti kao plodom nezadovoljstva marginalizacije religiozne stvarnosti. U suvremenoj kulturi „zajedno žive razne vjerske struje, u neujednačenom i ne uvijek dosljednom socijalnom okviru“, istaknuo je profesor Romera. Massimo Introvigne, ravnatelj Centra za proučavanje novih religija, predstavio je scenarij nove religioznosti prošloga stoljeća. U Sjedinjenim Američkim Državama ima oko 1500 novih religija, u Italiji oko 300 i nekoliko tisuća u Africi. Ipak broj pripadnika tih pokreta ostaje neznatan. Na Zapadu ni u jednoj zemlji nije veći od 2% od ukupnoga stanovništva. Ali najraširenija religija se nalazi na Zapadu, religija osoba zauzetih u vjerovati bez opredjeljenja – primijetio je profesor. Stoga ne griješi tko poziva da se ne pridaje velika važnost novim religioznostima, ali je u pravu i onaj tko poziva da ih se, zbog njihove velike moći da utječu na osobe, ne podcjenjuje – zaključio je profesor. Paul O'Callaghan, dekan teološkoga fakulteta, govorio je o temi 'Kršćanstvo i antropološko pitanje: je li kršćanstvo religija?'. Kršćanstvo je bez daljnjega religija jer u svojim različitim očitovanjima uključuje bitne elemente religiozne pojave: osjećaj za sveto, nazočnost božanskoga u ljudskom životu, svijest ovisnosti o njegovoj višoj moći, trodijelna struktura vjerovanja, norme, etike i bogoštovlje – kazao je profesor.
Na sjevernome dijelu Cipra, pod turskom okupacijom, crkve i samostani su porobljeni ili razrušeni, a islamizacija se ne zaustavlja. Tu malo poznatu stvarnost opisao je u reportaži talijanskoga dnevnika „Avvenire“ posebni dopisnik Luigi Geninazzi. Novinar je opisao „žalosno hodočašće“, bolan put kroz mjesta kršćanskih uspomena u nestajanju, koji „na svakom koraku povećava gnjev i nevjericu“. Luigi Geninazzi je kazao za našu radio postaju kako ga se je najviše dojmilo stanje porušenih kršćanskih crkvi, opustošenih, pretvorenih u gostionice ili džamije; to se nije dogodilo prije trideset godina, kada se 1974. godine ratovalo na Cipru, to se sada provodi. Osobno sam vidio crkve koje prepravljaju za restorane ili džamije, dakle to se nastavlja – zaključio je. Na upit kako na to gleda turska vlast na sjeveru Cipra, odgovorio je da formalno postoji nezavisna republika koju je samo Turska priznala. Razgovarajući s predstavnicima te republike osjeća se njihova zbunjenost, a govore o teškom gospodarskome stanju zbog čega nije moguće obnoviti crkve. Samo su tri, četiri crkve obnovljene, a ima ih više od 500 u ruševnome stanju. To pitanje se ne stavlja na dnevni red u pregovorima između Europske unije i Turske. Na upit kako kršćanske zajednice žive sustavnu islamizaciju, odgovorio je da Pravoslavna Crkva puno inzistira na tome vidiku. Problem crkava je već u okviru sve oštrijega sukoba. Ni nakon 32 godine ne naziru se znakovi ujedinjenja otoka. Turska ne priznaje Republiku Cipar, a želi ući u Europsku uniju čiji je Republika Cipar član. To je proturječje i paradoks; želi se pristupiti jednom klubu, ali se ne želi priznati sve njegove članove. Za nas je vjernike veoma žalosno, jer se vidi da protiv kršćanskih kultnih mjesta postoji barbarstvo za koje smo držali da se zaustavilo prije četiri, pet stoljeća – zaključio je novinar.