"Isusov život u evanđeljima na aramejskome jeziku", naslov je knjige Joséa Miguela Garcíje

"Isusov život u evanđeljima na aramejskome jeziku", naslov je knjige Joséa Miguela Garcíje koja se nedavno pojavila u talijanskim knjižarama. Riječ je o prvoj knjizi na talijanskome jeziku koja na pristupačan način govori o Madridskoj školi koja predpostavlja postojanje aramejskoga teksta evanđelja još prije onoga na grčkome jeziku koji je stigao do nas. Stručnjaci, među kojima i autor ove knjige, predpostavljaju da su nejasni i neusuglašeni dijelovi rezultat loših prijevoda s aramejskoga originala, te su, nakon višegodišnjega rada i proučavajući aramejski jezik, uspjeli dokučiti značenje tih odlomaka. Jedan od primjera o kojemu se govori u knjizi jest odlomak iz Markovoga Evanđelja, na koji se u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo autor knjige, otac García. Pojasnivši kako Marko u svojemu Evanđelju na koncu govori o ženama koje su u praznome grobu vidjele anđela i čule navještaj o Uskrsnuću - a imale su i zadaću javiti to apostolima – on završava riječima: "ali žene nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu". To je jako čudno – kazao je otac García - i proturječno s Matejevim i Lukinim evanđeljem, u kojima se jasno kaže da su žene, vraćajući se s groba, sve ispripovijedale apostolima. Uspoređujući s jednim aramejskim tekstom, iza ove posljednje Markove rečenice na grčkome jeziku, otkriva se da žene nisu nikome ništa rekle, a da ih pritom nisu smatrali ludima i izvan sebe. Praktički je to ista informacija koji nam daje Lukino Evanđelje – pojasnio je otac García. Prema Madridskoj školi, dakle, aramejski može razjasniti nejasne dijelove, a to bi značilo da su evanđelja napisana dok su još bili živi svjedoci, a ne u puno kasnijemu razdoblju. Evanđelja stoga ne bi bila književna djela, plod razmišljanja zajednice, već pripovijest o onome što se vidjelo i čulo.