(05. ožujka 2006. - RV)Tiskovni ured Svete Stolice jučer je objavio tekst razgovora
Pape s rimskim župnicima u Vatikanu. Sveti je Otac dvosatni susret nazvao „bratskim“a
dotaknute su brojen teme: drame i nade Afrike, s odgovornostima kolonijalizma koji
nije svršen i interesima velikih koji uvjetuju budućnost tog kontinenta, obveza ići
putom ekumenizma, obrana obitelji, osjećaj samoće koji pogađa brojne mlade i uloga
žene u Crkvi. Kad je riječ o ulozi žene u Crkvi Benedikt XVI. je rekao kako je ispravno
pitati se „ne može li se ponuditi više prostora, više odgovornosti ženama“. Papa je
izložio svoj korizmeni program pozvavši sve da slijedeći Isusa „izaberu život“. Benedikt
XVI. je podsjetio na veliki otpad od Kršćanstva koji se u posljednjih sto godina dogodio
na Zapadu“ te spomenuo filozofa Nietzschea, prema kojemu je Kršćanstvo svojim zapovijedima
„zatvaralo vrata života“, sa svim „NE“ koje nam nalaže. Takvi su govorili: „Želimo
imati život…oslobađajući se Križa, svih zapovijedi i svih 'Ne'.“ Sveti otac je odgovorio
paradoksom koji je Isus predložio: „Tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a
tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga. Ovo je – kazao je Papa – posljednji
smisao Križa: samo darivajući život, možemo ga naći.“Treba ući u odnos s Bogom kako
bi se shvatilo taj paradoks, čak postati Isusovi prijatelji. Ljudski je život jedan
odnos – kazao je Papa. Samo u odnosu, a ne zatvoreni u sebe, možemo imati život. A
temeljni odnos jest odnos sa Stvoriteljem, inače su krhki i drugi odnosi. Bitno je
dakle „izabrati Boga“ koji „nam je pokazao svoje lice u Kristu, koji je na Križu pobijedio
mržnju, to jest beskrajnom ljubavlju. “Kako dostići tako živu vjeru? „Vjera – istaknuo
je Sveti Otac- jest dar. Dakle, prvi uvjet je dopustiti da nam se nešto daruje, ne
biti samodostatni“. Moramo se „otvoriti svijesti da Gospodin stvarno dariva“ i „dopustiti
da dar prožima našu misao, osjećaje i volju.“ Kako bi se to postiglo potreban je „stalni
razgovor s Gospodinom“, i ne samo to: postoji „bitna točka“ koju je Papa istaknuo:
„Nitko ne vjeruje sam od sebe. Uvijek vjerujemo u Crkvu i s Crkvom. 'Ja vjerujem'
jest uvijek zajednički čin, to znači prepustiti se uključiti u zajedništvo hoda, života,
riječi i misli. “To je put koji s velikom poniznošću treba prijeći jer „moramo prihvatiti
svoju nedostatnost…Ovaj 'JA' koji nikad nije savršen nego se proteže prema Gospodinu
kako bi stigao u zajedništvo s Gospodinom i sa svima.“ Samo tako možemo rasti: ponizno
prihvaćajući da nikad nećemo biti savršeni“: Prihvaćajući svoju nesavršenost „možemo
lakše prihvatiti tuđu, prepuštajući da nas Gospodin oblikuje i preoblikuje“. Tako
će Korizma postati hod prema silnoj radosti Uskrsa. Papa je pozvao svećenike: „da
postanu što jednostavniji. Ovo mi se čini veoma lijep program. Nastojmo ga primijeniti
u život i tako ćemo biti više otvoreni Gospodinu i narodu“, kazao je Papa.