Jedanaest centara za opismenjivanje, 23 škole, dva centra za strukovno obrazovanje,
ured za zapošljavanje, osam liječničkih centara i dvije radionice za analize ostvarili
su u Angoli od 1991. godine Salezijanci s Međunarodnom dragovoljačkom udrugom za razvoj.
Nakon dvadesetogodišnjega građanskog rata koji je uništio cijele obitelji i gospodarstvo,
započela je obnova potpisivanjem mirovnoga ugovora 2002.godine. U Angoli je 70% stanovništva
mlađe od 24 godine, većina je nepismena, ali u tri godine zahvaljujući školi Don Bosco
povećano je školovanje za 330%. Don Ferdinando, dopredsjednik Međunarodne dobrovoljačke
udruge i misionar u Angoli, kazao je za našu radio postaju kako su salezijanci stigli
u Angolu tijekom građanskoga rata kad su sela bila napuštena i stanovništvo se preselilo
u barakaška predgrađa. U barakama živi oko 700 tisuća ljudi, a u središtu je naselja
škola Don Bosco. Napredak naroda se rađa iz kulture, iz njegove slobode izbora. Nepismen
čovjek, budući da ne čita, nije u stanju odlučivati; ne može misliti na poboljšanje
svoga statusa, prebivališta, osobne higijene ni sudjelovati u problemima zemlje. Zadivljujuća
je snaga kojom četvorica salezijanaca pripremaju mjesne animatore, koji danju rade,
a navečer poučavaju mlade i odrasle. Oni slijede 20 tisuća učenika. To je stvaran
dokaz kako malo ljudi obdarenih dobrom voljom, koji vjeruju u ljudske vrednote, mogu
izmijeniti jednu gradsku četvrt, a nadajmo se i državu - kazao je don Ferdinando i
dodao kako su prvi opismenjeni tražili da ih se poučava i u vjeri, jer ni vjeronauka
nisu imali tijekom rata. Oni su zajedno primili Krštenje i Krizmu. Njihova je radost
doista bila velika: Danas se doista osjećam Božje dijete, posjedujem puno čovječje
dostojanstvo – govorili su. Tako su govorili premda su i dalje ostali u barakama,
to im je u borbi za dostojnim životom davalo snagu. To je najljepša slika Angole koju
imam u srcu, a govori mi kako se isplati uloženi trud – zaključio je don Ferdinando.