Markovo evanđelje, koje je uzeto poput poveznice nedjeljnih slavlja u ovoj liturgijskoj
godini, donosi katekumenski put koji vodi učenika do priznanja Isusa kao Sina Božjega.
Zgodnim podudaranjem, današnji odlomak dotiče temu posta: kao što znate, sljedeće
srijede započet će korizmeno vrijeme s obredom pepeljenja i pokorničkim postom. Evanđeoski
odlomak čini nam se stoga osobito prikladnim. U njemu se zapravo pripovijeda kako
su farizeji i sljedbenici Ivana Krstitelja zapitali Isusa, koji se nalazio za stolom
u domu Levija, carinika, zašto njegovi učenici ne poste poput njih. Isus odgovara
pozvani u svatove ne mogu postiti dok je zaručnik s njima; postit će kad im zaručnik
bude oduzet (usp. Mk 2,18-20). Tako govoreći, Isus objavljuje da je on Mesija, Zaručnik
Izraelov, koji je došao na svadbu sa svojim narodom. Koji ga prepoznaju i prihvate
vjerom u slavlju su. On će, međutim, morati biti odbačen i ubijen upravo od svojih:
u tom trenutku, za njegove muke i smrti, bit će vrijeme žalosti i posta, kazao je
Benedikt XVI. u nedjeljnom podnevnom nagovoru. Kao što rekoh, nastavio je Papa, ova
epizoda iz Evanđelja ukazuje na značenje Korizme. Ona, zapravu, u cjelini predstavlja
veliki spomen muke Gospodinove, u pripravi za Pashu Uskrsnuća. U tom se razdoblju
suzdržavamo od pjevanja aleluje, te smo pozvani provoditi prikladne oblike pokorničkoga
odricanja. Korizmenom se vremenu ne ide ususret sa “starim” duhom, gotovo kao da je
riječ o nekoj teškoj i dosadnoj zadaći, nego s novim duhom onih koji su u Isusu i
u njegovu vazmenom otajstvu našli smisao života, te shvaćaju sada sve mora ovisiti
o Njemu. To je bio i stav apostola Pavla, koji je govorio kako je sve za sobom ostavio
da bi mogao upoznati Krista, “snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim,
ne bi li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih” (Fil 3,10-11).
Neka
nam u korizmenom voditeljica i učiteljica bude Blažena Djevica Marija, koja je Isusa,
dok je odlučno kretao prema Jeruzalemu kako bi ondje podnio muku, savršenom vjerom
slijedila. Poput “nove posude”, primila je “novo vino” što ga je njezin Sin donio
za mesijansku svadbu (usp. Mk 2,22). Tako je onu istu milost, što ju je sâma majčinskim
instinktom tražila za zaručnike u Kani, sada primila pod križem, izlivenu iz probodena
srca Sina, utjelovljene Božje ljubavi prema čovječanstvu. Nakon molitve Anđeo
Gospodnji Papa se osvrnuo ja tragične vijesti koje jedna za drugom stižu ovih dana
o nasilju u Iraku, a atentati se događaju i u samim džamijama. To su djela koja siju
žalost, potiču mržnju i ozbiljno otežavaju već ionako teška nastojanja obnove zemlje.
U Nigeriji su se kroz više dana nastavili sukobi između kršćana i muslimana, praćeni
mnogim žrtvama i uništavanjem crkava i džamija. Dok izričem svoju najoštriju osudu
ovog oskvrnuća mjestâ kulta, povjeravam Gospodinu sve pokojne i sve koji su u žalosti.
Pozivam sve na još žarču molitvu i pokoru, u svetom vremenu Korizme, kako bi Gospodin
od tih dragih zemalja, kao i od tolikih drugih na svijetu, udaljio prijetnju sličnih
sukoba! Plodovi vjere u Boga nisu uništavajuća suprotstavljanja, nego duh bratstva
i suradnje za opće dobro. Bog, Stvoritelj i Otac sviju, još će oštrije tražiti račun
od onih koji u njegovo ime prolijevaju krv svoga brata. Neka se svi, zagovorom Blažene
Djevice, nađu u Njemu, koji je pravi mir!