Raspelo treba ostati u školama

(16. veljače 2006. - RV) Raspelo mora ostati u školama jer ono nije diskriminacijski simbol nego predstavlja vrednote koje su u temelju talijanskoga identiteta – stoji u presudi Državnoga vijeća koje odbacuje molbu jedne Finkinje da se raspelo ukloni iz škole koju su u Padovi pohađala njezina djeca. Antonio Maria Baggio, profesor političke etike na sveučilištu 'Gregoriana', kazao je za Radio Vatikan kako su razmišljanja sudca i presuda veoma mudri, zbog toga što zajedno stavljaju profesionalno točno poznavanje prava i povijesni smisao, jer vrednote koje živimo – dakle snošljivost, poštivanje drugog, itd. – plod su povijesnoga iskustva i veoma često u svome korijenu imaju vjersko podrijetlo. Stoga se plodovi ne mogu promatrati bez stabalâ koja su ih donijela. Osvrnuvši se na pojam laičnosti, istaknuo je kako se s kršćanstvom i Božjim utjelovljenjem daje velika važnost stvarnosti povijesti, dakle i autonomija našim ljudskim događanjima. Važno je to što činimo iz dana u dan. Kršćanstvo laičkoj dimenziji daje najveći domet. To čini s jednim darom. Dar objavljenoga Boga, važnosti čovjeka i spasenja, jest nešto što smo primili, to nam je darovano. To je laičnost. Raspelo nas podsjeća na to. Daje nam osjećaj kako nismo svemogući, nego smo svi dužnici. Postoji jedna vrsta ograničenja u ljudskom služenju vlašću i spoznajom, a raspelo nam s jedne strane govori o našoj vrednoti, s druge pak kako ta vrednota nije apsolutna i stoga se ne možemo kao gospodari nametnuti drugima. Sve je to sadržano u pravilno shvaćenom pojmu laičnosti – kazao je profesor. Na upit zašto se još raspravlja o raspelu u školama kad je prije dvadeset godina ateistkinja židovskoga podrijetla, Natalia Ginzburg, pisala – među ostalim u komunističkom dnevniku 'Unità' - zahtijevajući da se raspelo ne uklanja iz škola, odgovorio je kako se to čini jer se želi u političke svrhe koristiti univerzalni simbol. Imam iskustvo dijaloga i susreta s predstavnicima velikih religija. Krist nije teškoća, odnosno problem – riječi su to jednoga hinduističkog učenjaka kojeg sam u prosincu 2005. godine susreo u Delhiju. Što je mislio reći – Krist nije teškoća? Mislio je reći kako se priznaje skup velikih vrednota koje je Krist donio, poglavito se vidi nevina bol, to jest razoružan dar. Onda, pretvoriti u oružje, u sredstvo svađe onoga koji se po definiciji nudi kao nevina i razoružana patnja, to je doista najgori ideološki čin. Ova presuda je stavila stvari na svoje mjesto – zaključio je profesor.