Povijest Vatikanskoga radija

Prije 75 godina, u jednoj maloj prostoriji u Vatikanskim vrtovima, rođen je Vatikanski radio. Među aparatima, najmodernijima onoga doba, napravljenim u londonskim radionicama Guglielma Marconija, papa Pio XI. je pozdravio rođenje papinske radio postaje, namijenjene postati moderno i neizbježno sredstvo širenja na usluzi papama i njihovoj službi. Vani, oštra zima. Unutra, u jednom jednostavnom okružju, crvena fotelja i okolo šaptanje koje iščezava u emociji. Mehaničko dahtanje mašina odbrojava sekunde kao taktomjer koji dijeli iščekivanje od pothvata. Obzirom na dobnu etiketu, minimalistička scenografija je u pozadini događaja koji će u kratko vrijeme promijeniti lice Crkve i Papinstva. Kućica 'Pio IV.', Vatikanski vrtovi, malo poslije 16 sati i 30 minuta dvanaestoga veljače 1931. godine. Čovjek koji ima 56 godina, već je ime visoke tehnologije svoga vremena, žuri se dati riječ poglavaru katolištva. Malo prije, sa slušalicama na glavi provjerio je povezanost s New Yorkom, Melbournom, Quebecom, Londonom Parizom i Sydneyom. Čast mi je navijestiti da će za koji časak Njegova Svetost, papa Pio XI. svečano otvoriti radio postaju države grada Vatikana. Električni će valovi cijelom svijetu kroz prostor prenijeti njegovu riječ mira i blagoslova. Gotovo dvadeset stoljeća Papa slušali ste riječ njegova božanskog učiteljstva, ali ovo je prvi put da se njegov živi glas može istodobno čuti na cijeloj zemaljskoj površini. Tako je Guglielmo Marconi navijestio papu Pija XI. Povijest Vatikanskoga radija započinje ovdje, na križanju između ljudskoga genija i apostolske dalekovidnosti. U 16 sati i 49 minuta, udobljen u crvenoj fotelji Pio XI. započeo je govoriti u veliki mikrofon. Ovo je trenutak koji obilježava nepovratnu prijelomnu točku u naviještanju Evanđelja. Ovo je čudo kozmičkoga značenja koje Pio XI. proslavlja radionavještajem što je poput blagoslova Gradu i Svijetu. Svemu stvorenju. Budući da je po providnosnom Božjem planu, da se prvi Nasljednici Prvaka apostola… iz ovoga mjesta posluže izvanrednim izumom Marconija, obraćamo se najprije svim stvorenjima i ljudima… riječima Svetoga pisma: „slušajte nebesa sad ću govoriti, čuj, zemljo, riječi usta mojih“. Rečenica je uzeta iz Ponovljenog zakona, koja govori o Mojsiju, ali kao da je napisana za prvu Papinu poruku. Vijest je imala veliki odjek. Najveći svjetski dnevnici su komentirali događaj prvoga Pape koji je istovremeno i u raznim krajevima govorio slušateljstvu kao nitko dosad. To „sve do granica zemlje“ ispunilo se novim značenjem. Ali tako važan događaj ima uvijek brojne sudionike. Pokraj Pape je Guglielmo Marconi, tu je i jedan isusovac u crnom talaru, ali je mirne duše mogao obući bijeli mantil znanstvenika. Otac Giuseppe Gianfranceschi je priznati fizičar i matematičar. Imao je 55 godina kad ga je Papa, 1930. godine, imenovao ravnateljem radio postaje koja je još bila na papiru. Ali je bila jaka volja da ju se načini, Marconi je bio raspoložen, a poglavito je pridonio sporazum Vatikana i Italije 1929. godine, takozvani Lateranski ugovori koji u trećem članku govore: Italija će se također pobrinuti za vezu, izravno s drugim državama, telefonske, radiofonske i poštanske službe grada Vatikana. Troškovi radio postaje bili bi na teret Svete Stolice. Troškove povezivanja snosit će Italija, koja je u tu svrhu namijenila ondašnjih 500 tisuća lira. Otac Gianfranceshi je postao nositelj te avanture i to što se dogodilo 12. veljače 1931. godine, uspjeh je koji je nagradio njegovo pregaranje.