Kao i svake godine, brojni će se vjernici i ovog 3. veljače okupiti na Sv. Misi, jer
je na taj dan prije 54 godine sveto preminula Dobra Majka Klaudija. Ove godine slavimo
i 100. obljetnicu njezina konačnog predanja Gospodinu po zavjetima, 28. kolovoza.
Tada je, prema karizmi utemeljiteljice svete Anđele Merici, postala "prava i netaknuta
zaručnica Sina Božjega". M. Klaudija je znala da Isus svojoj zaručnici ne može ništa
odbiti, jer je i ona sva živjela za njegove interese, za njegovu slavu. Zato je imala
poseban dar tješenja, kojim je otrla mnogu suzu djece u školi i odraslih. Tješila
je u teškoćama i svoje sestre u samostanu. Nekada je bio dovoljan njezin blagi pogled
da su osobe dobile pouzdanje za korak dalje. Nekada je to bila ruka položena na glavu
ili na rame rasplakanog ili tužnog djeteta uz riječi: "Isus!" ili: "Isus te voli!"
"Bog te ljubi!" i sve nevolje kao da su presahnule. Profinjene i osjetljive djevojčice
sjećat će se cijelog života takvih gesta, te su kao majke i same tako odgajale i postupale
s djecom. Znalo se dogoditi da je koje dijete nešto lijepo doživjelo ili vidjelo na
dvorištu ili u školi od strane M. Klaudije, pa se nije moglo sjetiti, za onda posve
nepoznatog, imena Klaudija. Onda se čulo: "To je ona časna majka koja je najsličnija
Isusu". Bilo je puno takvih malih "dječjih kanonizacija". M. Klaudija je bila lijepa,
otmjena, ali nadasve pristupačna, ponizna i mila. Njezino je oko vidjelo tuđe potrebe
koje je predusretala gdje god je i kako god je mogla. Vidjela je što treba kojem djetetu,
što bi bilo dobro za koju sestru. Dok je bila glavarica za najtežih ratnih i poratnih
godina, od 1915. do 1921. godine, za slabašnu djecu i konviktice nabavila je koze
da imaju zdravo mlijeko, a također i pčele u općoj nestašici šećera. Sestrama je nabavljala
razne strojeve da im se olakša posao kad je muško pomoćno osoblje otišlo u rat, a
žensko ih djelomično zamjenjivalo, pa su i sestre preuzimale mnoge njihove dužnosti.
Jednoj sestri je napisala: "Budite svi svjesni da je naše najveće dostojanstvo
i naša najveća sreća u tom što smo djeca Božja. To je najslađa istina naše svete vjere.
Svijest, ja sam dijete Božje, čuvat će vas od grijeha, dat će vašem srcu mir, raširit
će ga i učvrstiti u ljubavi i pouzdanju." I danas, nakon tolikih godina iza smrti,
M. Klaudija ne prestaje činiti s neba dobro svake vrste. Brojne osobe zahvaljuju za
pomirenje s Bogom i u obitelji, za pomoć u bolesti, za dobro položene ispite, za dobiveno
radno mjesto, pomoć u duševnim tjeskobama pa i bolestima. Nadasve pomaže dušama da
zadobiju nepokolebljivo pouzdaje u Božju očinsku dobrotu, upravo kako je činila i
na zemlji, kad je ponavljala u raznim oblicima: "Osobito vam stavljam na srce da
se pouzdajete u očinsku Providnost Božju. Kad bi to ljudi znali, ne bi bilo toliko
žalosti i očaja. Nastojte time tješiti žalosne, a djeci već zarana duboko to usaditi
u srce." - "Postoji jedno sredstvo kojim se sve postizava, a to je molitva. Molimo,
s pouzdanjem molimo!" - "Bog je prisutan u svim našim patnjama i borbama, a ta je
prisutnost, prisutnost ljubavi. Predajte se toj ljubavi. Zaklonimo se u krilo Očevo!
Tu je siguran i trajan mir." - "Najljepša je molitva od jedne riječi: BOG! BOG! BOG!
BOG!"