Predstavljena Papina enciklika "Bog je ljubav"

U Tiskovnome uredu Svete Stolice danas je predstavljena prva enciklika pape Benedikta XVI., Bog je ljubav (Deus Caritas est). Encikliku su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, pročelnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup William Joseph Levada te predsjednik Papinskog vijeća Cor unum nadbiskup Paul Josef Cordes. Kardinal Martino je istaknuo kako Papina enciklika pruža duboko i prosvjetljujuće razmišljanje o kršćanskoj ljubavi, koju se promatra u njezinim filozofsko-teološkim, duhovnim, pastoralnim i etičko kulturnim vidicima. Riječ je o programskoj enciklici, u najvišem i najzahtjevnijem smislu koji se ima pridati pridjevu "programski", rekao je kardinal Martino. Podsjećajući da je Bog ljubav Sveti Otac poziva sve da stupe u samo središte kršćanske vjere. Riječ je o enciklici prožetoj, osobito u njezinu prvom dijelu, velikim duhovnim nadahnućem koje, pred opasnošću društvenog i karitativnog aktivizma bez duše, doziva svima u svijest njegovanje duhovnih razloga i motivacija na kojima počiva biće Crkve i kršćanina, a koji daju smisao i vrijednost djelovanju, rekao je predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir. U nastavku, kardinal Martino je istaknuo kako se Papa često poziva na društveni nauk Crkve, posebice danas kada je marksistički san “isčeznuo”, ali globalizacija postavlja nove izazove čovječanstvu. Papa ukorjenjuje “društveni nauk u vjeru i u njezinu ulogu pročišćavanja razuma”. Temeljno mjesto Enciklike, dodao je, jest tamo gdje tvrdi da “zadaća Crkve i njezina društvenog nauka je u izgradnji pravednog društvenog poredka”, to jest “u buđenju duhovnih i moralnih snaga”. Ovdje kardinal navodi Encikliku: “Kao građani države, oni su prvi pozvani sudjelovati u javnom životu. Stoga se ne mogu odreći “višestrukog i raznolikog gospodarskog, društvenog, zakonskog, administrativnog i kulturnog djelovanja koje je određeno da skladno i institucionalno promiče opće dobro”. Kardinal Martino je govorio i o ljubavi koja treba nadahnjivati sav život vjernika i njihovo političko djelovanje, koje treba biti življeno kao društvena ljubav. Papa, proslijedio je predsjednik povjerenstva “Pravo i mir”, potiče “duhovnost koja odbacuje intimistički spiritualizam i društveni aktivizam te da se znade očitovati u životnoj sintezi koja ostvaruje jedinstvo, značenje i nadu postojanja”. Kardinal je svršio govor citatom iz Enciklike u kojemu se govori o odnosu između ljubavi i društva: “Ljubav – caritas- uvijek će biti potrebna, i u najpravednijem društvu. Ne postoji ni jedan društveni poredak koji bi mogao učiniti suvišnom službu ljubavi… Država koja želi voditi računa o svemu, u konačnici postaje birokratska instancija koja ne može jamčiti ono bitno, potrebno svakom čovjeku, jer svaki čovjek treba osobnu ljubav i pozornost”. Nadbiskup Levada je istaknuo kako je papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici htio dati Crkvi na dar jedan snažni tekst o "središtu kršćanske vjere". Taj snažni tekst, rekao je pročelnik Kongregacije za nauk vjere, želi se oduprijeti pogrešnoj uporabi Božjeg imena i dvoznačnosti pojma "ljubavi" koja je toliko očita u današnjem svijetu. Papa, rekao je nadbiskup Levada, prije svega nastoji pokazati različitost i jedinstvo koje postoji između dvaju pojmova koje susrećemo na području fenomena ljubavi već od vremena filozofije drevnih Grka, a to su eros i agape. Papa želi pokazati kako se ta dva pojma ne suprotstavljaju već se usklađuju kako bi pružili jedno realističko shvaćanje ljudske ljubavi, ljubavi koja odgovara cjelini – tijelu i duši – ljudskog bića. Agape sprječava eros da se preda instinktu, dok eros pruža agapeu osnovne i vitalne relacije u ljudskom životu. Ali, pita se Papa, je li moguće ljubiti nevidljivog Boga? Odgovor enciklike glasi: Bog se učinio vidljivim u Sinu koji je postao čovjekom, umro i uskrsnuo, u njegovoj Riječi, u sakramentima, u Crkvi kao i u bližnjemu u potrebi. Zbog toga su ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku nerazdvojni i uzajamno se uvjetuju. Oni čine jednu jedincatu zapovijed. Ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u Božjoj ljubavi, nije samo zadaća pojedinog vjernika, već i zajednice vjernika, to jest Crkve. Iz povijesnog razvoja crkvenog vidika ljubavi od samih početaka Crkve moguće je ustanoviti dvije činjenice: karitativno služenje pripada samoj biti Crkve i na drugome mjestu nikomu ne smije nedostajati ono što je nužno kako u Crkvi tako i izvan nje. U zaključku svoga izlaganja predsjednik Kongregacije za nauk vjere sažeo je dar enciklike u dvije tvrdnje: enciklika pruža viziju ljubavi prema bližnjemu i crkvene zadaće da čini ljubav kao zapovijed ljubavi, koja svoje korijene ima u samoj Božjoj biti, a to je Ljubav; enciklika poziva Crkvu na obnovljeno zauzimanje u služenju ljubavi (diakonia), kao bitni dio svoga postojanja i poslanja. Predsjednik Papinskog vijeća Cor unum nadbiskup Paul Josef Cordes istaknuo je kako Crkva od samog svog utemeljenja očituje u svome poslanju djelo spasenja: naviješta otkupljenje koje je izvršio Isus Krist, svjedoči ga po ljubavi i slavi dar spasenja u liturgiji. U svom prvom dokumentu Učiteljstva, rekao je nadbiskup Cordes, Papa želi predstaviti temeljne smjernice svoga upravo započetog pontifikata. To je prva enciklika o ljubavi. On je postavio i pitanje kako to da se enciklika s takvom jednom temom javila upravo u ovom našem stoljeću. U svom odgovoru on je rekao kako izazovi koje nameće današnje društvo potiču da se jasno definira, na teološki način, ono što Crkva podrazumijeva i ostvaruje kada djeluje u prilog čovjeka. Moramo, rekao je, s većim uvjerenjem ukorijeniti osjećaj kršćanske ljubavi u naša srca. I to ne zbog nekoga vanjskog problema, zato što država ili vlast niječu temeljna načela ljudskog dostojanstva. Naime u današnjem društvu, na sreću, ne nedostaje čovjekoljublja, ali ono može predstavljati zamku: može se pomisliti kako ne trebamo naše biblijske korijene da bi živjeli ljubav, rekao je nadbiskup Cordes. Mnogi su danas spremni pomoći onima koji trpe, ali to može kod vjernika pobuditi ideju da ljubav ne predstavlja bitni sastavni dio crkvenog poslanja. Bez čvrstoga teološkog temelja velike bi crkvene agencije mogle biti izložene opasnosti da se odijele od Crkve i oslabe svoje veze s biskupima te se poistovjete s nevladinim organizacijama. Na taj način njihova se "filozofija" i njihovi projekti ne bi razlikovali od Crvenog križa ili UN-ovih agencija. To je međutim u suprotnosti s dvotisućljetnom povijesti Crkve i ne vodi računa o dubokom odnosu između crkvenog djelovanja za čovjeka i vjerodostojnosti navještaja evanđelja. To je prvo područje u kojem je potrebno učiteljsko tumačenje biblijskog retka: "Bog je ljubav" te je stoga enciklika "Deus Caritas est" prikladni i sretni događaj za poslanje Crkve, rekao je nadbiskup Cordes.