Bile su to godine bola, suza i veselja, 30 godina obilježenih nadom u zemlju
koja nastaje i zamjećuje se u njezinim sinovima, ujedinjenim u želji da od Angole
naprave zajedničku domovinu slobode, pravde, bratstva i mira – stoji u priopćenju
biskupa Angole prigodom proslave 30. obljetnice neovisnosti. Nakon pet stoljeća portugalske
kolonizacije, Angola je postigla neovisnost 11. studenog 1975. godine. Nakon Misa
zahvalnica po angolskim župama, biskupi su se okupili u središtu angolskoga kršćanstva,
u Mbanza Congu, prvoj otvorenoj biskupiji u toj zemlji. Velik je njihov prinos u stvaranju
sigurnosti bez političke, gospodarske, kulturne i pokrajinske diskriminacije. Kako
je pojasnio Josè do Santos, predsjednik Angole, u prigodnome govoru na prepunom nogometnom
igralištu, put je još dug kako bismo učvrstili mir, demokraciju i ostvarili razvoj.
Podsjetimo da je Angola bila poprište građanskoga rata sve do 2002. godine. To je
zemlja velikih gospodarskih mogućnosti, bogata nalazištima nafte i dijamanata. Ipak,
prema procjenama Programa za razvoj Ujedinjenih naroda, Angola je na 166. mjestu svjetske
rang-liste obzirom na parametre ljudskoga razvoja. Zbog nedostatka osnovne infrastrukture
i postojanja nagaznih mina napredak zemlje je veoma spor. Put između scenarija
nasilja i smrti, s uzrocima često zamršenim i povezanim pojavama, kao što je trgovina
oružjem, nedopuštena trgovina, drama djece vojnika, preseljenih i izbjeglica, kršenje
ljudskih prava, uloga obavijesnih sredstava, kultura i institucija, uključujući Crkvu
– riječi su sadržane u Izvješću Talijanskoga Caritasa o zaboravljenim sukobima, objavljenome
u suradnji s kršćanskim tjednicima Famiglia cristiana i Il Regno. Cilj je dokumenta,
naslovljenog 'Ratovi na vratima' otkriti odnos koji postoji između siromašenja Trećeg
svijeta, ratova i međunarodnoga terorizma. Na početku ove godine u oružane je sukobe
bilo uvučeno 18 zemalja, 20 ako se tome dodaju dva pravcata rata. 90% od ovih sukoba
odvija se u zemljama trećega svijeta, koje su često pogođene i prirodnim nepogodama,
poput potresa u Pakistanu i Indiji. Samo u te dvije zemlje Caritas je odvojio 11 milijuna
eura za potporu 9 i pol tisuća obitelji – stoji u spomenutom izvješću. Unatoč ratovima
i teškoćama, sve je više zahtjeva za rješavanje sukoba mirnim posredništvom. Raste
povjerenje u ulogu Ujedinjenih naroda i Katoličke Crkve u izgradnji mira. Dokument
donosi i anketu iz koje je vidljivo kako 97% ispitanih drži da su u pozadini zaboravljenih
sukoba međunarodni političko-gospodarski razlozi. Ujedinjeni su narodi
odobrili stvaranje novoga Povjerenstva za mir sa zadatkom da podupire zemlje izišle
iz rata kako bi se pomirile i stabilizirale. Opća skupština i Vijeće sigurnosti usvojili
su rezoluciju koja ustanovljuje Trajno savjetodavno tijelo, čiji je zadatak pružiti
potporu državama da ne izbije novi rat zbog nedostatka međunarodne potpore. Povjerenstvom
će upravljati Trajni odbor u čiji sastav ulazi sedam članova Vijeća sigurnosti, sedam
Gospodarskoga i socijalnog vijeća, te pet zemalja koje Ujedinjenim narodima daju najviše
novca i pet zemalja koje Ujedinjenim narodima daju najviše ljudstva za mirovne misije.