„Biblijsko-teološki pabirci o Isusu Kristu“, govori Boris Rotar.
 

Nadomak trećem tisućljeću Crkva je preporučivala da se kao pripravu za to tisućljeće ozbiljnije i temeljitije bavi osobom Isusa Krista, kamenom međašem povijesti čovječanstva. Izdavačka kuća 'Kršćanska sadašnjost' svojim je čitateljima u reviji Kana ponudila niz članaka o Kristu, a dodavši još neke članke profesor Adalbert Rebić objavio ih je u knjizi „Biblijsko-teološki pabirci o Isusu Kristu“, o kojoj govori Boris Rotar.
U Isusovo vrijeme, Židovi su na temelju grčkog prijevoda Svetoga pisma Sedamdesetorice, Izaije proroka, vjerovali da će se Mesija roditi od djevice (grč. Parthenos), premda u izvornom hebrejskom izaijanskom tekstu hebrejska riječ almah znači djevojku koja je ušla u ženidbenu vezu s mužem. Prijevod Sedamdesetorice utjecao je u znatnoj mjeri na oblikovanje vjere prvih kršćana Židova, jer su se oni u dijaspori služili isključivo grčkim prijevodima Svetoga pisma. Eto, na taj suveren analitički način tumači i obrazlaže autor o povijesnom Isusu, o njegovom imenu, o krštenju, o preobraženju Isusovom, njegovim čudesima, o njegovoj muci, kumranskim spisima….. Evo kako je Josip Flavije, židovski povjesničar, pripadnik farizejske sljedbe, jedan od vođa židovskog ustanka protiv Rimljana, pisao o Kristu: »U isto vrijeme živio je Isus, čovjek mudar, ako ga se uopće može nazvati čovjekom, budući da je činio zadivljujuća djela. Bio je učitelj ljudi, koji su s radošću primali istinu. On je osvojio mnoge Židove i Grke. To je bio Krist. Kad je Pilat čuo da je optužen od naših vlasti, osudio ga je na križ. Trećeg im se dana ukazao ponovno živ. Proroci su Božji, prorekli njegovo uskrsnuće i još mnoge druge divne stvari. I još danas ima ljudi koji se po njemu zovu kršćani.» Ne manje je zanimljivo pisanje Dalaj lame o Isusu. S izrazitim smislom za međureligijski dijalog, Dalaj lama iz svoje budističke mudrosti tumači svoje viđenje biti kršćanske objave. Ističući iznimne podudarnosti dviju tradicija, on bilježi i razlike među njima, kao točke odvajanja. Svakoga ohrabruje da ostane na vlastitu pogledu, ali da ga produbljuje. Evo kako Dalaj lama piše o apostolskome poslanju jednom od Isusovih naloga: »Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: 'Ništa ne uzimajte na put - ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz tog grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih'. Oni krenuše; obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda». Iza toga slijedi poučak o ulomku važnom kao duhovnom idealu, zajedničkom svim religijama. Duhovni se vježbenik koji je dosegao određeni stupanj ostvarenja kroz dugu praksu ne smije zadovoljiti tim stanjem. Kako je svako duhovno djelo, bitno djelo ljubavi, sućuti i snošljivosti, kad ste jedanput dospjeli do duboka iskustva, naravno da ga želite podijeliti s drugima….Pa slijedi opet pouka kako je bitno staviti se u službu drugoga, djelatno pridonijeti dobrobiti drugoga. Vježbenici trebaju, što se tiče svojih potreba imati što je moguće manje briga i obveza, ali u službi drugima trebaju imati koliko je god moguće briga i obveza. Tako piše obrazovani profesor načinivši odličnu knjigu. Nazvati je pak, preskromno, pabircima, može samo vrhunski znanstvenik bibličar duboko svjestan neiscrpnosti Isusa kao teme, ideje koja već 2 milenija zaokuplja i nadahnjuje živote milijuna ljudi širom svijeta. Odlična knjiga koja se čita lako, vrsno izbalansirana znanstvenim podacima, bez zamornih fusnota, nezaobilazna u biblioteci svakoga koga zanima Isus Krist.