Sveta Stolica pred problemima pravne naravi, prihvaća odluke suda

“Sveta Stolica pred problemima pravne naravi, prihvaća odluke pravosuđa” - tako je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Joaquín Navarro-Valls komentirao vijest o oslobođenju Ali Agce, Turčina koji je 13. svibnja 1981. napao Ivana Pavla II. pucajući u njega na Trgu sv. Petra. Sveta Stolica – čita se u službenoj noti – saznala je iz tiskovnih agencija vijest o eventualnom puštanju na slobodu Ali Agce. Agcu je u svibnju god. 2000. talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi pomilovao te je njegov slučaj prepustio turskome pravosuđu. Papa Woityła nikada se nije miješao u pravosudne poslove Ali Agce - istaknuo je Navarro-Valls i dodao kako se nikada neće moći zaboraviti one osobe koje su bile svjedokom tome događaju. Prvi put kada je Papa nakon nekoliko dana nakon atentata još s trpećim glasom iz bolnice Gemelli rekao: “Opraštam bratu koji je pucao u mene”; i zatim tijekom Jubileja 2000., govorio je još o njegovu mogućem oslobađanju iz zatvora ili nekoj proceduri pomilovanja ili slično… Uvijek se govorilo, kao što je činio Ivan Pavao II., bez ikakvog miješanja u pravosudna zbivanja, to jest jednostavno izražavajući stanje svoje duše pred tim problemom, ali ne želeći se ni na koji način miješati u nadležne pravosudne procedure kako u Italiji tako u Turskoj.
Puštanje na slobodu čovjeka koji je izvršio atentat na papu Woytyłu priziva u sjećanje najdramatičnije trenutke njegovoga pontifikata. Kardinal Achille Silvestrini, ondašnji tajnik Vijeća za javne poslove Crkve, što odgovara današnjem tajniku za odnose s državama, kazao je za naš radio kako je Agca, nakon osude na doživotni zatvor, pomilovan i napustio je Italiju. Naknadno suđenje i osudu donio je sud u Turskoj, isti sud koji ga je sad oslobodio. Ta stvar ne mijenja ono što smo osjećali u onome trenutku. Sigurno je da još pogađa slušati govoriti o tome čovjeku, čuti njegovo ime. Osvrnuvši se na onaj tragičan dan, kazao je kako je bilo užasno vidjeti da je Svetog Otca, na Trgu svetoga Petra, pogodio birani snajperist, jer se činilo da nije promašio cilj. A kako je mislio Sveti Otac, doista ga je Bog štitio, on je to s pravom pridao Gospi Fatimskoj. Zato je, kao zavjet, dao postaviti metak u Gospinu krunu. Onda je bilo užasno, tjeskoba zbog prijevoza u bolnicu – postojala je opasnost da iskrvari, pripremno vrijeme prije operacije – zatim kad je konačno ušao u operacijsku salu, sjećam se da je došao Pertini, tada predsjednik Italije, svi smo čekali sve dok nam nisu rekli kako je operacija uspjela – kazao je kardinal. Na primjedbu kako uz sliku padajućeg Pape postoji i izvanredna slika Ivana Pavla II. koji grli i oprašta svom atentatoru, kardinal je istaknuo kako to smatra najljepšim činom njegova pontifikata. Papa ide u posjet svom atentatoru, očinski ga grli, a to se vidi i na snimci: stisak ruku, bez sumnje to je bilo prelijepo. Ne samo da je oprostio, odmah je rekao „opraštam mu“. Ali taj posjet je izvanredno ganutljiv za sve nas. Na upit je li Papa govorio s njima o tom atentatu, odgovorio je kako je Papa od prvog trenutka imao osjećaj da ga je neka ruka štitila, i da je to bila Gospina ruka. Dakle, on se nije bojao da neće ostati živ, to je uvijek ponavljao – kazao je kardinal i dodao kako atentat nije utjecao na njegovo ponašanje s narodom. On je nastavio s audijencijama na Trgu svetoga Petra, slobodno kretanje među narodom, kao da se ništa nije dogodilo ili da bi se što moglo dogoditi – zaključio je kardinal.