Genetički modificirani organizmi i poljodjelstvo

Jedna od vrućih tema koja dijeli znanstveni svijet jest uporaba u poljodjelstvu genetički modificiranih organizama. Brojni smatraju kako će njihova uporaba imati nepredvidive posljedice za zdravlje i okoliš, dok protivnici tvrde kako je biotehnologija razvijanje agronomske prakse, kako će njihova primjena riješiti problem gladi u svijetu. Čovjek je oduvijek odabirao biljke. Mendel je u 19. stoljeću započeo križanje biljaka, danas se manipulira s DNK kako bi se dobilo otpornije i plodonosnije biljke. Prema Međunarodnoj službi za nadzor agrobiotehnoloških primjena, u 2004. godini takvim je biljkama zasađen 81 milijun hektara obradive zemlje. Na prvom mjestu su Sjedinjene Američke Države, Argentina, Kanada, Brazil i Kina, uskoro će započeti Indija i Južna Afrika, te Španjolska u Europi. Švicarska je referendumom za pet godina suspendirala njihov uzgoj, a u Italiji je dopušteno samo eksperimentiranje. Giuseppe Politi, predsjednik Talijanskoga saveza poljoprivrednika, kazao je za naš radio kako talijanskoj agrikulturi nije potrebna različitost agrikulture, jer je ona vezana uz teritorij. Federica Ferrario, odgovorna za kampanju Greenpeace Italija, istaknula je pak kako ne poznajemo dovoljno takve organizme, stoga ih ne možemo nadzirati. Europske normative u tom području ne štite potrošače ni okoliš. Edoardo Ferri, odgovorni za institucionalne odnose Monsalta, drži kako su GMO sigurniji od obične hrane, jer su to proizvodi koji se najviše proučavaju. To je reklo i Europsko povjerenstvo 2001. godine predstavljajući znanstvene rezultate neovisnih studijskih skupina. Domenico Mariotti, upravitelj Zavoda za biologiju i agrarnu biotehniku talijanskoga Nacionalnog centra za istraživanje, istaknuo je kako prema rezultatima znanstvenoga istraživanja, genetički modificirani organizmi nisu opasni za čovjeka ni za okoliš. Don Paolo Tarchi, upravitelj Nacionalnoga ureda za socijalne probleme i zapošljavanje Talijanske biskupske konferencije, primijetio je kako Kompendij socijalnog nauka Crkve može biti veoma koristan obzirom na biotehnologiju, koja treba imati uporište u etičkim mjerilima koji upućuju na oprez. Kompendij ističe kako biotehnologije trebaju poštovati etička načela pravde, politike i gospodarstva, te solidarnosti obzirom na zemlje u razvoju, nastojeći podupirati a ne monopolizirati sredstva prehrane i razvoja.