Pregled glavnih događaja u 2005. godini

Europa, Bliski Istok, Sjedinjene Američke Države i Kina najveći su protagonisti, u zlu i dobru, 2005. godine. Godina hladnih tuševa za Europsku uniju, tako će je nazvati brojni kritičari. 2005. nije održala obećanja iz 2004. godine, čak je iznijela u prvi plan slabe točke sustava. Semestar se britanskog, beznačajnog predsjedništva svršio s jedva prihvaćenim proračunom za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Europa si nije mogla dopustiti, nakon neprihvaćanja njezinog Ustava od strane Francuske, Nizozemske i Poljsku hladnoću prema Europi, još jedan skok u prazno. Izbor Angele Merkel u Njemačkoj oslabio je čvrstu njemačko-francusku vezu. Merkel želi odmrznuti odnose sa Sjedinjenim Državama, koje je bivši kancelar uvelike narušio. U Europi nema na pomolu znakovitih dugoročnih političkih pothvata. Približavanje svršetka predsjedničkog mandata Jaquesa Chiraca i sve manja popularnost Tonyja Blaira sputavaju političke manevre Europske unije, da ne govorimo o Italiji čija je politička stabilnost uvijek bila u pitanju. Sve te okolnosti sputavaju ulogu Europe u svjetskoj politici, na gospodarskoj i trgovinskoj razini, tim više što Rusija još uvijek traži svoje mjesto na svjetskoj pozornici. Nad Bliskim Istokom, poslije praskozorja nade u 2005. godini, nadvija se crna tama zbog kompromitiranog zdravlja izraelskoga premijera Ariela Sharona i ustrajnosti negativnih elemenata povezanih s terorizmom. Dva su suvremena fenomena ulijevala nadu u bolju budućnost na Bliskom istoku: izraelsko povlačenje iz pojasa Gaze i promjena izraelske strategije nakon preminuća Yassera Arafata, što je izmijenilo odnos političkih snaga u samom Izraelu. Pogoršano zdravstveno stanje Ariela Sharona čini problematičnim daljnje razvijanje stanja u tom području. U 2005. godini zabilježeni su se pozitivni pomaci, makar što se tiče neovisnosti zemlje, iako nasilje ne jenjava. Iračani su triput izlazili na izbore. Svaki put je izišla većina birača, to je znak kako se zemlja želi osloboditi skrbništva i postati neovisna. Sjedinjene Države pridaju veliku važnost tim političkim događajima kako bi, a posteriori, opravdali svoju strategiju nadzora nad iračkom naftom. Rat u Iraku, i kasne intervencije u Louisijani, koju je opustošio uragan Katrina, uvelike su škodili Bushovoj popularnosti i vanjskopolitičkom ugledu. Odnosi s povijesnim prijateljima su dosta hladni, Kina ide svojim putom; otvorena su i javna u Latinskoj Americi, čak na razini vlada, protivljenja Bushovoj politici. U međuvremenu Kina bilježi veliki gospodarski napredak što joj povećava međunarodni politički ugled. U tijeku je u Pekingu uvođenje autoritativnog kapitalizma u kojemu su riječi 'narodni i komunistički' ostale bez sadržaja; sahranjen je veliki mit jednakosti i socijalne pravde, a neosporno vlada geslo 'kapital po svaku cijenu'. Raskorak između bogatih i siromašnih naglo raste, između grada i sela. Gotovo 600 milijuna Kineza ne zarađuje ni dva dolara dnevno. U Kini postoji samo sloboda trgovine; za vjersku slobodu, slobodu izražavanja, sindikata, tiska i prosvjeda nema mjesta u kineskom sustavu. Iznad svega Kina je zemlja s najvećim brojem smrtnih kazni, više od 10 tisuća prema Amnesty Internationalu. Dva problema općega značenja muče svjetsko mnijenje: terorizam i atomski rizik o kojima i Benedikt XVI govori u poruci za Svjetski dan mira. Prvi se ne odnosi samo na Izrael i Irak, nego se proširio i na druge zemlje, podsjećamo na London i Madrid. Nisu dostatne formalne osude, to je čak napravila i Arapska Liga, čini se da nije lako postići dogovor i zajedničku strategiju na svjetskoj razini. Isto kao što je teško otupiti prohtjeve Irana i Sjeverne Koreje za atomskim oružjem. Čini se da teheranski vlastodršci žele prkositi – kako oni kažu – pokvarenom Zapadu i Izraelu koji bi – prema iranskom predsjedniku – trebao preseliti u Europu ili Sibir. Na obzorju se pomalja kriza nepredvidivih ishoda. U većini afričkih zemalja, poglavito u subsaharskoj Africi, stanovništvo umire zbog gladi i ratova, epidemija tuberkuloze i Side. Dok Južna Afrika prerasta u gospodarsku silu, sjeverno-afričke zemlje laganim se korakom penju na svjetskoj ljestvici razvoja. Nesigurne su perspektive na latinsko-američkom kontinentu gdje se, premda se, ne ponavljaju diktature koje su vladale u posljednjoj trećini prošloga stoljeća, ali je političko-gospodarsko stanje veoma nesigurno, iako se u 2005. godini stanje stabiliziralo. Ljudska volja ne nadzire uvijek događanja: staklenički plinovi, ozonske rupe, otapanje ledenjaka na polovima, divljanje uragana, širenje epidemija, svjetska trgovina drogom, rezultati su uspostavljenoga nereda i sebičnosti zemalja, poglavito nekih, koji ne žele prihvatiti obveze kako bi se ograničilo uništavanje okoliša. Nedavni skup Svjetske trgovinske organizacije u Shangaju dokazao je još jednom kako se ne želi zaštiti prava slabijih u trgovinskoj razmjeni. U svijetu se proizvodi hrane dovoljno za sve, a jedna šestina svjetskoga stanovništva trpi glad. Svako peto dijete u Africi umire prije pete godine. Cijena nafte raste bogateći uski krug međunarodnih kompanija. Prodaja oružja je porasla u 2005. godini za 25%. Zarada od samog oružja je veća od bruto državnog proizvoda u 61 zemlji. To nam je ostavila 2005. godina, ispratimo je i zaželimo da mlado ljeto bude velikodušnije. Sretno svima!