Godina 2005. na izmaku, godina je dvojice Papa

Godina 2005. na izmaku, godina je dvojice papa. Kardinal Paul Poupard, pročelnik Papinskoga vijeća za kulturu, osvrćući se na izvanredne ovogodišnje događaje za Crkvu i svijet, kazao je za našu radio postaju kako je prijelaz iz jednoga u drugi pontifikat bio trenutak milosti, i emotivnoga sudjelovanja cijele Crkve i svijeta; nakon agonije velikoga pape Ivana Pavla II., strepnja, iščekivanje i potom radost zbog novoga. Ganulo me kad su došli kardinali u središnju ložu bazilike Svetoga Petra za službeni navještaj izbora: narod je vikao „živio Papa“, prije nego je saznao ime novoga pape – kazao je. Na upit što je dao Ivan Pavao II., a što posebno daje Benedikt XVI. Crkvi i svijetu, kazao je kako nije moguće s malo riječi opisati neizmjernu baštinu blagopokojnoga Pape. Sigurno je dao Crkvi istinsko i stvarno katoličanstvo, noseći, osobnim zadivljujućim zalaganjem, Kristovo Evanđelje svim kontinentima, kroz dijalog sa svim kulturama. Ali i Benedikt XVI., njegov nasljednik, odmah se pokazao pozoran za taj dijalog, predlažući, a to je posebnost moga svetoga zaštitnika, svetoga Pavla: činiti istinu u ljubavi. Znakovita je njegova upornost na radosti, prijateljstvu s Kristom, koju ističe kao ljepotu kršćanskoga života. Nakon uragana Woytiłe, Benedikt XVI. nam donosi lahor; uragan i lahor Duha Svetoga – istaknuo je kardinal. Na primjedbu kako je Benedikt XVI. snažno iznio na površinu vrednote sabora, što još treba provesti – zapitao je novinar. Kazao je kako on ne misli da postoje stvari koje treba provesti. Rekao bih da je osuvremenjivanje ključna riječ, riječ draga papi Ivanu XXIII., tvorcu Sabora; ustrajno i stalno osuvremenjivanje u svijetu koji se mijenja, koji nosi nove izazove. A možda se danas treba, pozivajući se na slavnu saborsku konstituciju 'Gaudium et spes' – 'radost i nada' – posjetiti na dvije susljedne riječi, koje smo pomalo zaboravili, 'žalost i tjeskobe' a koje su sada izbile u prvi plan. Benedikt XVI. se često poziva na istinu praćenu ljubavlju, primijetio je novinar. Sigurno, jer jedna ne može bez druge, a Papa upravo naučava da ljubav treba istinu, jer istina nas bez ljubavi ne bi činila vjerodostojnim Kristovim svjedocima, koji je istovremeno put, istina i život. Ističem da nas Benedikt XVI. uči upravo radost hodanja s Kristom, biti njegovi prijatelji. Na upit jesu li se otvorili novi prostori za dijalog, o kojima često govori Papa, kardinal je odgovorio kako ti novi prostori nadilaze zemljopisni pojam Kine, Rusije ili cijeloga svijeta. Postoje novi kulturni prostori, jer postoje nove mogućnosti i novi zahtjevi. A sve to u obzorju dijaloga i sudjelovanja. To je provođenje, dakle, učenja njegovog prethodnika, sadržano u enciklici 'Fides et Ratio', a to je da se vjera izražava na racionalan način i u dijalogu s nevjernicima. Na primjedbu našega novinara kako je najomiljenija Papina tema relativizam, kardinal je kazao kako nije toliko riječ o relativizmu koliko o strasti za čovjekom i njegovom srećom. U tom svjetlu on uporno govori o relativizmu iz kojega nastaje diktatura modâ koje sputavaju osobu. Papa Benedikt XVI. ne propušta priliku ustvrditi suprotno, to jest da je susret s Bogom oslobođenje, odnosno daje pravu slobodu. Na taj način, u ljubavi služi istini, jer je relativizam proturječan ukoliko predstavlja prolazno kao apsolutnu stvarnost – istaknuo je kardinal. Na upit što ga se najviše dojmilo u nastupima Benedikta XVI., kardinal je kazao kako je Ivan Pavao II. papa kojega je trebalo vidjeti i susresti, on se doimao gledajući ga. Benedikt XVI. je papa kojega treba čuti, slušati. Doima se njegova jednostavnost, dubina njegovih riječi. Naočigled „krhak i ponizan radnik“ – kako se od prvog trenutka prozvao – „u Gospodnjem vinogradu“ ima snagu svjedoka koji, zamjetnom jednostavnošću, živi osobni odnos vjere i ljubavi s Kristom. Uzoran je, ako želimo jednu sliku, susret s prvopričesnicima, kojima je svjedočio radost prijateljstva s Kristom. Ganut sam činjenicom da ga je narod odmah zavolio: nikad se nije vidjelo toliko naroda na audijencijama srijedom i nedjeljnim molitvama Anđeoskoga pozdravljenja – zaključio je kardinal Poupard.