Stanje u Svjevernoj Koreji

Sjeverna Koreja je najizoliranija država svijeta. Za nju se čuje samo kad se govori o nuklearnome pitanju. Doista su rijetke vijesti koje uspiju prijeći njezinu granicu, a ono malo što se zna o životnom standardu u toj državi izaziva prijezir. 38. paralela dijeli Sjevernu, komunističku, od Južne, zapadnjački nastrojene, Koreje. U komunističkoj, odnosno Sjevernoj, sve se vrti oko kulta ličnosti njezinog vođe Kima Jonga II. i priprema za tobožnji napad izvana. Već godinama zemlja proživljava tešku gospodarsku krizu, stanovništvo je izloženo gladi i bolestima. Procjenjuje se da je od 1995. do 1997. godine preminulo barem dva milijuna osoba. Ujedinjeni su narodi u studenom usvojili rezoluciju osude režima zbog teških kršenja ljudskih prava. Luca Dammora, ravnatelj talijanskoga ogranka Amnesty Internationala za Sjevernu Koreju, kazao je za naš radio kako se u toj zemlji zaradi smrtna kazna zbog krađe stoke, a ona se izvodi na javnim mjestima. Postoje logori za preodgoj i prinudni radovi, a dogodi se da tu završe i novinari zbog krivo napisanog imena nekog visokog državnoga službenika. U tim je logorima život težak, ljudi umiru od gladi i hladnoće. Najgore je što je stanovništvo izolirano od ostatka svijeta. Geri Morellini, novinar i filmski redatelj, jedan od rijetkih koji su posjetili Sjevernu Koreju, kazao je pak kako jedini televizijski kanal i državni radio emitiraju i govore o općem kaosu u svijetu. Zato su ljudi uvjereni da mir vlada samo u njihovoj državi. Ne postoje knjige, osim onih koje pišu komunističke vođe i knjiga bon-tona primjerenoga socijalističkog vladanja. Pokušava se izvana razbiti taj hermetički zatvor. Kršćanske zajednice Južne Koreje, kad puše jak vjetar, vežu biblije za balone i šalju ih preko granice. Postoji i poneka radio postaja u blizini granice koja poziva narod na pobunu – kazao je.Sjeverno-korejski režim izjavljuje kako Ustav jamči vjersku slobodu. Bernardo Cervellera, upravitelj agencije AsiaNews, kazao je za naš radio kako je jamčena vjerska sloboda zajednicama koje su pod režimskim nadzorom. Nekoliko se tisuća katolika sastaje nedjeljom u jedinoj crkvi u Pyongyagu, ali nemaju svećenika ni biskupa. U Južnoj Koreji se pripremaju svećenici za evangelizaciju Sjeverne Koreje. Pokušava se otvoriti jednu župu upravo na granici između dvije Koreje – kazao je Cervellera. Južnokorejska se Crkva osjeća blizu ispaćenom sjeverno-korejskom narodu i priželjkuje skoro ujedinjenje poluotoka. Barbara Cori, fukolarinka, koja već godinama živi u Seulu, kazala je kako Korejci s nestrpljenjem očekuju ujedinjenje. Uvjereni smo da će Bog, zahvaljujući našim molitvama, prije ili poslije, zacijeliti ranu ovoga naroda – kazala je.