Uz liturgijska čitanja Božića – Rođenja Isusova, razmišlja don Edvard Punda 

''Javljam Vam radosnu vijest: Rodio se Bog!'' Nebo se nasmiješilo Zemlji. Bog nikada nije bio bliže čovjeku - Bog je postao čovjek! Isus prelazi put od Neba do Zemlje da bismo mi znali kuda sa Zemlje prema Nebu krenuti. Isti je to put. Isus na Zemlju dolazi ponizno, rađa se u najbjednijem, najmanje poželjnom mjestu, potpuno skrovito. Naš je put do neba jedak - u poniznosti, skrovito otvoriti najbjednije, najmanje poželjno mjesto našega duha. Otvoriti vrata svoje štalice, svoga grijeha, svega onoga što se bojimo pokazati pred ljudima i gdje ljudi ne bi ni zavirili… E, baš tu se želi roditi Bog, e, baš tu želi pronaći put do mene, do moje zemnosti i od toga učiniti moj put do neba, do Njega. Drugoga puta nema! Sve dok pred Njim skrivam svoju štalu, On se neće moći roditi - a to znači da neće moći donijeti nebo, unijeti raj u moj život… A On to tako želi, tako se želi roditi u svakome od nas i u ono najtamnije u nama donijeti svoje svjetlo. Za to smo i stvoreni! Marija i Josip su prevalili dobar put da bi se Isus rodio. I Isus je putovao s njima, putovao u Mariji, da pokaže da je On s nama na putu. Ovaj naš život je zemaljsko putovanje prema Vječnom cilju. Isus se rađa kao jedan od nas da ovdje na Zemlji neprestano putuje zajedno s nama. Time nas već i za života čini dionicima Neba, jer je to naše ishodište i naš cilj. I zato jer se On rodio kao čovjek, zasigurno kao ljudi možemo osjetiti djelić nebeske radosti, ali, jasno, samo onda kad se On u nama rodi, kada On uđe u našu štalicu. Onda se nećemo bojati ničega što smo učinili, što nas je opterećivalo, činilo nesretnima, ničega čega smo se stidjeli pred ljudima, jer se baš tu htio roditi Bog. I baš je na taj način htio pokazati da svakome daje šansu, da je Božić dar svakome, da Ga svatko treba osjetiti! Pred Njim skrivati štalicu, a uporno isticati nešto što bi se svidjelo ljudskim očima znači ne dozvoliti Mu da se u nama rodi. Opet ponavljam: to je jedini smisao Božića - da se Isus rodi u svakome od nas. Danas se nebo otvorilo zemlji, Bog čovjeku i poziv je to da se zemlja otvara nebu, čovjek Bogu. Neograničeni Bog prihvaća ograničenosti prostora i vremena, prihvaća ograničenosti svakoga od nas, dijeli sudbinu čovjeka. Želi proći iskustvo čovjeka da nam pokaže da sve dijeli s nama, da je uvijek uz nas. On je vjerovao čovjeku i davao mu šansu. On ni u jednom trenutku nije poželio da se nije rodio - svaki je trenutak živio punim životom, svaki Mu je tren bio ispunjen. Nije živio u izobilju, nije bio izuzet od ljudske zlobe, zavisti, kleveta i laži. Potpuno predan svakome, a opet je nekima smetao. Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da bi i nas naučio kako treba biti čovjekom u punom smislu riječi, da bi nas ohrabrio da budemo bolji. Bog se usudio ono za što čovjek nema hrabrosti. Često smo u kušnji da pomislimo da je drugima bolje nego nama, pogotovo onima koji nepošteno rade i koji žive sebično. On nije zavidio nikome, bio je otvoren svakome, svakome spreman oprostiti. E, to znači biti čovjek! Što smo više zadovoljni svim onim što nam Bog daje u životu, više smo čovjek. On se rađa u vremenu da bismo i mi cijenili ovo vrijeme koje imamo i da bismo ga ispunili, da bismo dopustili sebi da budemo baš danas radosni. Možda dozvoljavamo mnogim stvarima da priječe da osjetimo Božićnu radost. Možda smo previše opterećeni materijalnim i htjeli bismo da nam je za Božić sve nekako bogatije. Ali to nije put do prave nutarnje radosti. Nju samo Isus donosi. Za Njega nema mjesta u svratištu; okolnosti Njegovog rođenja su siromašne. To će kasnije biti i program Njegovog nauka - blaženim će nazivati siromašne! Prvi koji dolaze do Njega su pastiri, niži sloj društva. To su oni na koje se drugi ne obaziru, oni koji Mu nemaju što ni pokloniti. Baš zbog toga mogu Mu jednostavno prići. Tako je i s nama - kada spoznamo da Mu nemamo što dati, da smo goli i priprosti pred Njim, možemo Mu slobodno prići. Gostionice i svratišta su pretrpani, nema mjesta za Boga. I naša nutrina je nerijetko pretrpana, nema mjesta za Boga, svim i svačim je opterećena, a Bog se mora negdje daleko roditi. U Božićnoj ispovijedi smo se očistili da čista srca proslavimo Božić, sve smo izbacili da se Isus ima gdje roditi. Isus se rodio za veliko djelo. I u nama se rađa za veliko djelo. Rađa se da nas pozove da budemo čovjek i da prihvaćamo svakog čovjeka. Otvorimo se danas čovjeku oko nas, u našoj obitelji, darujmo ljubav i strpljivost da budemo dionici Božićne radosti. Vama i Vašim obiteljima želim sretan i radostan Božić! AMEN!!!