Benedikt XVI. suradnicima čestitao Božić

U Vatikanu je jutros održan tradicionalni susret razmjene božićnih čestitki Svetoga Oca i Rimske kurije. Nakon pozdrava kardinala dekana Angela Sodana, Benedikt XVI. se obratio svojim suradnicima, počevši od otajstva Božića, potom je podsjetio na najvažnije ovogodišnje događaje: preminuće Ivana Pavla II., Svjetski dan mladih, Euharistijsku godinu i Biskupsku sinodu. Na koncu je govorio o Drugom vatikanskom saboru.Probudi se, čovječe, radi tebe je Bog postao čovjekom – tim pozivom svetoga Augustina na otkrivanje istinskoga smisla Kristova rođenja, Benedikt XVI. je započeo nagovor. Bog je postao čovjekom radi nas: ta se poruka svake godine iz tihe betlehemske štalice širi u sve krajeve svijeta. Božić je blagdan svjetla i mira, to je dan unutarnjeg divljenja i radosti koje se širi svemirom, jer je Bog postao čovjekom. Iz ponizne betlehemske špilje vječni Sin Božji, postavši maleno djetešce, obraća se nama: poziva sve da se rodimo u njemu jer, s Njim, možemo vječno živjeti u zajedništvu s presvetim Trojstvom – kazao je Sveti Otac.Sveti je Otac potom govorio o blagopokojnome papi Ivanu Pavlu II. i njegovom nauku s katedre trpljenja i šutnje. Počevši od svoga iskustva, Ivan Pavao II. je razmišljao o problemu zla, koje se uobličilo u sustav, zlu neizmjernih dimenzija, kakvo se vidjelo u prošlome stoljeću. Ali evo: „moći koja ograničava zlo – govorio je Ivan Pavao II. – to je Božje milosrđe. Janje je jače od zmaja“.Granica vlasti zla, moć koja ga u konačnici pobjeđuje – tako nam on govori – je trpljenje Božje. Isusova muka na križu: Trpljenje raspetoga Boga nije samo jedan oblik patnje uz druge… Krist, trpeći za nas, dao je novi smisao patnji, uveo ju je u novu dimenziju, u jedno novo uređenje: u red ljubavi. Kristova je muka na križu dala potpuno novi smisao patnji, iznutra ju je preobrazila. Ta patnja plamenom ljubavi uništava zlo… Svaka ljudska patnja, svaka bol, svaka bolest sadržava obećanje spasenja – kazao je Papa.Potom se Sveti Otac osvrnuo na Svjetski dan mladih, kad se više od milijun mladih u traženju istine poklonilo Kristu. Prije svake aktivnosti i mijenjanja svijeta potrebno je klanjanje. Ono nas uistinu oslobađa; ono nam daje mjerilo djelovanja. Upravo je bitno u svijetu koji postupno gubi mjerilo orijentacije, i u kojemu se krije opasnost da svatko bude sebi mjerilo, isticati klanjanje – kazao je .Osvrnuvši se na Euharistijsku godinu i Sinodu, istaknuo je kako zadivljuje to što se u cijeloj Crkvi budi radost euharistijskoga klanjanja. U tom osobnom činu susreta s Gospodinom sazrijeva društveno poslanje koje Euharistija sadržava i koje želi ukloniti pregrade ne samo između nas i Gospodina, nego poglavito one među nama. Govoreći o Drugom vatikanskom saboru, spomenuo je dva načina njegova tumačenja. Jedan je prouzročio zbunjenost, drugi, u tišini ali sve očitiji, donio je plodove. S jedne strane postoji tumačenje koje bih nazvao „tumačenje prekida s prošlošću“, ono je često uživalo simpatije obavijesnih sredstava i jednoga dijela moderne teologije. S duge pak strane je tumačenje reforme, obnove u kontinuitetu jedinstvenoga subjekta – Crkve, koju nam je Gospodin darovao. To je subjekt koji raste i koji se razvija u vremenu, ostajući uvijek isti, jedini subjekt Božjeg naroda u hodu. Tumačenje prekida moglo bi završiti u raskidu između Crkve prije i Crkve poslije sabora – upozorio je Sveti Otac. Sabor je trebao odrediti novi način odnosa između Crkve modernoga doba te je u nekom smislu očitovao prekid u odnosu na prošlost, ali nije napustio kontinuitet načela. Drugi je vatikanski sabor s novom definicijom odnosa između vjere Crkve i izvjesnih bitnih elemenata moderne misli ispravio neke povijesne odluke, ali u tom je prividnom prekidu zadržao i produbio njezin intimni i istinski identitet. Crkva je i prije i poslije Sabora jedna, sveta, katolička i apostolska u vremenskom hodu; ona nastavlja svoje hodočašće između progonstava svijeta i utjeha Božjih, naviještajući Gospodinovu smrt dok On ne dođe – kazao je papa Benedikt.Papa se osvrnuo i na svoj izbor. Još se živo sjećam 19. travnja ove godine, s ne malim strahom, kad je kardinalski Zbor izabrao mene na stolicu svetoga Petra, rimskoga biskupa za nasljednika pape Ivana Pavla II. Takav je zadatak bio potpuno izvan onoga što sam mogao zamisliti svojim pozivom. Tako, bijaše s velikim povjerenje u Boga što sam mogao u poslušnosti izgovoriti svoj 'DA'. Kao i onda, tako i sada se utječem u vaše molitve, na čiju snagu i potporu računam. U isto vrijeme želim u ovome trenutku od srca zahvaliti onima koji su me s povjerenjem prihvatili i još me s tolikim povjerenjem, dobrotom i razumijevanjem prihvaćaju, prateći me iz dana u dan svojom molitvom.Na koncu je Sveti Otac usmjerio misli Božiću koji nadolazi. Već se približio Božić. Bog se nije prijetnjama povijesti suprotstavio s vanjskom moći, kao što bismo mi prema svojim naumima očekivali. Njegovo oružje je dobrota. Objavio se kao djetešce, rođeno u štalici. Upravo tako On suprotstavlja svoju potpuno različitu moć razarajućoj moći nasilja. Upravo tako On nas spašava – istaknuo je Sveti Otac.