O. Raniero Cantalamessa - "Opravdani po vjeri u Krista"

„Opravdani po vjeri u Krista“, tema je treće homilije u Došašću, koju je otac Raniero Cantalamessa održao u petak, 16. prosinca, u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu, u nazočnosti Svetoga Oca i članova papinske obitelji. Polazeći od Poslanice svetoga Pavla Rimljanima, propovjednik Papinskoga doma je napomenuo kako je naviještanje besplatnoga opravdanja putem vjere u Krista srž homilije koja može pobuditi vjeru tamo gdje je nema ili gdje se ona ugasila. Nažalost, takve homilije u Crkvi još uvijek gotovo nema – primijetio je o. Cantalamessa. Međutim, važno je znati, kako piše sveti Pavao, da nas je Bog spasio ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu. Upravo se tu, po mojem poniznom mišljenju, nalazi novost kršćanstva. Svaka druga religija zacrtava čovjeku put spasenja putem asketskih zapažanja ili intelektualnih razmišljanja, obećavajući mu spasenje ili prosvjetljenje kao krajnju nagradu, ali ga u biti ostavlja samoga u izvršenju te zadaće. Ona mu daje primjer, ali ne i snagu. Kršćanstvo ne započinje s onim što čovjek treba učiniti kako bi se spasio, već s onim što je Bog učinio kako bi ga spasio. Tu je poredak obrnut! Obraćenje nema uglavnom moralno značenje. Prvo se obraćenje sastoji u vjerovanju – napomenuo je nadalje o. Cantalamessa te s radošću kazao - Blago nama! Jer, da je Isus rekao da su ulazna vrata Kraljevstva nedužnost ili pokajanje … jadni mi! Tko zna, malo bi ih tada ušlo! Međutim, On je rekao da su vrata Kraljevstva vjera, i nitko ne može reći: Ja ne mogu ući. Jer, Bog nas je stvorio, baš oblikovao tako da smo sposobni za čin vjere. Možda nas je upravo zbog toga učinio slobodnima. Stoga je dovoljno da kažeš: 'Isus je Gospodin', i u svome srcu vjeruješ da Ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, i spašen si! Putem te vjere prisvajamo ono što je Kristovo – istaknuo je o. Cantalamessa te prisjetivši se riječi svetoga Bernarda: 'Moja je vrijednost Božje milosrđe', kazao kako on to zove činom odvažnosti, odnosno udarcem krila u duhovnome životu. Trebalo bi se moliti Bogu da nam ne dopusti umrijeti a da to ne ostvarimo u svojemu životu. To se ne radi u mladoj dobi, jer dok smo mladi vjerujemo da sve možemo ostvariti vlastitim snagama. U određenoj dobi, međutim, kada su isprobani svi putovi, i kada se vidi da oni ne vode daleko, možda smo spremni dati taj udarac krilom. Mi katolici imamo ogromnu prednost; ona je u sakramentima, a posebice u sakramentu Pomirenja. U Ispovijedi Krist na sebe uzima moje grijehe, a ja uzimam na sebe Njegovu pravednost. Osvrnuvši se na posljetku na iskustvo svetoga Pavla, o. Cantalamessa je kazao kako on, kada kaže „poznavati Njega“, podrazumijeva živu i pravu osobu, a ne skup nauka i teorija. 'Živjeti u Kristu' i 'živjeti u Duhu', za njega znači otajstveno jedinstvo s Kristom, preko sudjelovanja u njegovu Duhu; to je za svetoga Pavla konačni cilj kršćanskoga života. Ono što on prije svega želi istaknuti jest to da nismo opravdani po vjeri, već povjeri u Krista; ili po milosti, nego po Kristovoj milosti. Krist je središte poruke, još prije milosti i vjere – napomenuo je o. Cantalamessa.