Uz liturgijska čitanja 4. nedjelje Došašća razmišlja don Edvard Punda

Naš hod kroz Došašće se nastavlja. Evo nas u četvrtoj, zadnjoj nedjelji Došašća. Približilo nam se vrijeme blago, onaj čas u kojem će nas pohoditi Bog. Čas u kojem se želi roditi u svima nama. U srcima svih Gospodin se želi nastaniti i od njih učiniti svoj dom. U prvom čitanju slušamo kako prorok David ima želju sagraditi lijep smještaj za Gospodina. David se, nakon što mu je Bog pribavio mir od svih njegovih neprijatelja, nastanio u dvoru i nema mirnu savjest jer je Kovčeg Božji pod šatorom. Tako on odluči da za Boga sagradi dostojno prebivalište, kao što i drugi vladari čine svojim bogovima. No, tada se upliće sam Bog dajući istovremeno prijekor i obećanje. David zaboravlja da je sve što ima, cijelo njegovo kraljevstvo dar Božji. Zaboravlja, kako ga je Bog doveo s pašnjaka, od ovaca…bio s njim kamo god je išao i iskorijenio pred njim sve neprijatelje. Ove riječi bile su Božji prijekor Davidu jer nije shvatio da je sve što čovjek ima dar iz Božje ruke i da se Bogu ne može uzvratiti na Njegovim darovima. Što čovjek može dati Bogu, čime mu ja danas mogu uzvratiti jer me prati kroz sav moj život, od prvog trenutka, sve do sada… Možda i ja danas ne znam kako zahvaliti Gospodinu, možda uopće ne prepoznajem Njegova djela u svom životu. Danas me Bog ne želi za to prekoravati, danas mi još jednom želi probuditi nadu, dati ohrabrenje, kao što i kod Davida nije ostao na prijekoru, nego mu je dao svoje obećanje: ja ću ti pribaviti mir, ja ću ti podići dom. Ove riječi danas Gospodin upućuje i svima nama. On će nam dati mir, dom. Kako Gospodin daje mir i dom onima koji su danas bez krova nad glavom, onima koji ne znaju hoće li financijski ''izgurati'' ovaj Božić, koji već mjesecima nisu primili zaslužene plaće…? Gospodin na poseban način njima želi doći i pratiti ih u svim trenucima života, kao što je došao Davidu, najmanjem kod oca, neznatnom pastiru i učinio ga velikim. Danas Gospodin želi reći da On ne boravi u hramovima, dvorovima, nego u onima koji ljube i vjeruju. Oni su Njegovi hramovi, Njegove crkve koje nikada neće propasti. Dom će Davidov opstati u Njegovom Sinu i zato će živjeti vječno. Takvo obećanje Gospodin nudi i nama. Naš dom, naš život, sve što imamo i jesmo, opstati će samo u Njegovom Sinu koji se rađa za nas. Bog je sebi pripremio hram u Bezgrešnoj Djevici Mariji. Učinio ju je dostojnim hramom za Njegovog Sina. Naš mir, naša radost i ovog Božića ne može doći u potpunosti ako se ne pripremimo biti dom u kojem će se Isus roditi. Njemu ništa naše nije strano, nije manje vrijedno. Njega se ne trebamo bojati, Njemu nisu potrebni bogati stolovi i velike jaslice. On traži jedno - ponizno srce, koje prepoznaje da ga Gospodin, kao Davida, kao Mariju, neznatnog pastira i poniznu službenicu, prati od početka. Božje djelovanje u životu svakog čovjeka zahtjeva svakodnevno DA, ''da'' koje prihvaća biti hram Božji, ''da'' na kojem Gospodin gradi svoj plan za svakoga čovjeka, za tebe, za mene… Naše ''da'' nije uvjetovano ni vremenom ni prostorom - čovjek ga može i treba dati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Nije uvjetovano ni životnim standardom, ni statusom u društvu, niti uspjehom ili zdravljem… Naš Bog je, kako slušamo u završetku Poslanice Rimljanima, svoja Otajstva objavio svim narodima. Objavio nam je sebe u svome Sinu i nije Bog koji se skriva od čovjeka. Ušao je u život Davida i Marije i zasigurno je od trenutka kada su spoznali Božje djelovanje u svom životu sve bilo drukčije nego su zamišljali. Možda se danas i u našem životu događaju stvari kako ne želimo i kako ih nismo zamišljali. Je li to znak da nas je Bog napustio? Nipošto! Vjerujem da danas i nama govori i da nam nudi život u kojem možemo prepoznati Njegovo djelovanje. I usred teškoće, usred bolesti, životnog križa krije se prostor za izgraditi hram Gospodinu, za stvoriti mjesto istinskog susreta s Njime, štoviše, mjesto koje mogu ljubomorno čuvati samo za Njega, jer ga On jedini do kraja poznaje. Ovo vrijeme koje je pred nama iskoristimo u iščekivanju Gospodinovog dolaska i molimo Ga da nam dade vjeru da je uz nas u svim životnim situacijama, i da ih On poznaje bolje od nas samih! AMEN!!!