Riječi Pavla VI. za svršetak Drugoga vatikanskog sabora

Pozdrav ali ne za rastanak koji dijeli, nego prijateljstva koja ostaju – tako se papa Pavao VI. izrazio u homiliji na svečanoj Misi, 8. prosinca 1965. godine, u prigodi zatvaranja Drugoga vatikanskog sabora. Nakon moga glasa Sabor će biti završen; razići će se dugo i izvanredno zasjedanje – kazao je PavaoVI. te poželio obnovu misli, aktivnosti, običaja, moralne snage, radosti i nade što je bio cilj sabora. Podsjećamo na taj događaj od prije 40 godina, koji je u svijetu obilježio povijest Crkve. Taj se trenutak odnosio na sve ljude i zato je pozdrav Pavla VI. univerzalan, upravljen cijelome svijetu, onima koji ga ne prihvaćaju kao i onima koji ga prihvaćaju. Za Katoličku Crkvu nitko nije stranac, nitko nije isključen, nitko nije daleko. Ovaj univerzalni pozdrav upućujemo i vama ljudi, koji nas ne poznajete, koji nas ne razumijete, vama koji nas smatrate beskorisnima, nepotrebnima i koji nas ne držite prijateljima; i vama koji, misleći možda da činite dobro, suprotstavljate nam se. Iskren i povjerljiv pozdrav, ali pun nade; a danas, držite ga punim poštovanja i ljubavi – kazao je Papa. Potom su uslijedile poruke saborskih otaca svijetu i vlastodršcima: Crkva traži samo slobodu. Slobodu vjeroispovijedanja i propovijedanja svoje vjere, slobodu da može ljubiti svoga Boga, da mu može služiti, slobodu da živi i nosi ljudima njegovu poruku života. U konačnici, ne bojte se Crkve koja je stvorena po slici svoga Učitelja, čije otajstveno djelovanje ne umanjuje vaše povlastice.
Obraćajući se intelektualcima rekli su: „Nastavite istraživati, bez umaranja, bez očajavanja zbog istine! Imajte povjerenja u vjeru, veliku prijateljicu inteligencije, kako biste dosegnuli istinu, potpunu istinu!“
Ovaj svijet u kojem živimo treba ljepotu da ne bi potamnio u beznađu – stoji u poruci upućenoj umjetnicima.
Obzirom na žene, Crkva je ponosna što je uzvisila i oslobodila ženu, što je učinila da zasja temeljna jednakost muškarca i žene. „Pomirite ljude sa životom. Osobito, bdijte, zaklinjemo vas, nad budućnošću naše vrste. Zadržite ruku čovjeka, koji bi u trenutku ludila, pokušao uništiti ljudski život.“
Crkva poznaje vaše patnje i borbe, vaše nade. Crkva je vaša prijateljica i, ako su u prošlosti nemili nesporazumi izazvali nepovjerenje i uzajamno nerazumijevanje, danas je zazvonilo zvono pomirbe između Crkve i radničke klase – rečeno je u poruci radnicima.
Znajte da niste sami, odijeljeni ni napušteni, niti beskorisni – ohrabrili su saborski oci bolesne.
Obraćajući se mladima, rekli su – Borite se protiv sebičnosti, odbacite porive nasilja i mržnje koji izazivaju ratove s bijedom. Budite velikodušni u čistoći, puni poštovanja i iskreni. Izgrađujte sa zanosom svijet bolji od onoga vaših prethodnika!
Jedan od izravnih svjedoka Drugoga vatikanskoga sabora, kao mladi teolog, bio je Joseph Ratzinger, koji je u proteklih 40 godina, a danas kao Petrov nasljednik, osobno vidio plodove koje je sabor donio Crkvi. Nadbiskup Bruno Forte, i sam teolog, kazao je za našu radio postaju kako papa Benedikt XVI. ističe važnost Drugoga vatikanskog sabora za sadašnji i budući život Crkve. To čini ne samo stoga jer je bio njegov glavni nadahnitelj, kao saborski teolog, nego jer je u ovih 40 godina mogao vidjeti kako je milost sabora snažno obnovila Crkvu i, stavljajući u njezino središte Boga, liturgiju. Crkva je postala pozorna na svijet kroz dijalog kultura, obnovljena je u svom misionarskom zanosu, proživljava stvarno zajedništvo i kolegijalnost. Upravo tako, Benedikt XVI. potvrđuje svoj DA saboru koji je potreban Crkvi – kazao je nadbiskup.