Zbivanja u Crkvi u Hrvata

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, u istoimenoj župnoj crkvi u Krapini, svečano misno slavlje kojim je proslavljen blagdan župnoga zaštitnika i Dan grada. U propovijedi je kardinal Bozanić istaknuo kako se svetog Nikolu voli jer je imao veliko srce i osjećaj za ljude u potrebi i nevolji. Svi mi, ako želimo biti istinski kršćani, pa tako i ljudi iz javnog i političkog života, moramo slijediti primjer Isusa Krista i trebamo služiti drugima, a ne da drugi služe nama, rekao je kardinal. Na Misi su bili nazočni i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, Krapinsko-zagorska županica Vlasta Hubicki i gradonačelnik grada Krapine Josip Horvat.
Misnim slavljem koje je na blagdan sv. Nikole, u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, proslavljen je Mornarski dan. Napomenuvši kako je naša domovina zemlja pomoraca i mornara, nadbiskup je poželio da Bog bdije nad obiteljima čiji se članovi nalaze na uzburkanim prostorima, suočeni s brojnim teškoćama.
U povodu svetkovine sv. Nikole, zaštitnika pleterničke župe požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 6. prosinca svečano euharistijsko slavlje kojim je ujedno završena godina Gospe od suza u Pleternici. Živimo u zemlji, kazao je biskup, koja se nastoji istrgnuti iz siromaštva kako bi došla do materijalnih dobara i uspostavila neko dostojanstvo čovjeka. Isto tako želimo izgrađivati Hrvatsku kao socijalnu državu, a socijalno znači osjetljivost na svim razinama, ponajprije za čovjeka. Sv. Nikola je upravo zato bio velik što je živio duboku, iskrenu i snažnu osjetljivost za čovjeka jer je bio ispunjen Bogom. Zbog toga neće biti dobro ako u Hrvatskoj bude sve više rasla osjetljivost za materijalna dobra, a sve manje za čovjeka. Ukoliko bismo i ovog Božića nastojali dati milostinju siromasima učinili bismo dobro, ali još više bismo učinili kada bismo pomogli izgrađivati socijalne sustave u kojima nitko ne bi trebao ovisiti o nečijoj milostinji, poručio je biskup.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić čestitao je hrvatskoj teniskoj reprezentaciji na čelu s izbornikom Nikolom Pilićem, stručnome vodstvu i Hrvatskom teniskom savezu na ostvarenju najvećeg uspjeha u teniskome športu, osvajanju Davis Cupa. "Tijekom cijelog natjecanja, a napose u samoj završnici koju smo zajedno s vama proživljavali i mi u Domovini, promovirali ste nepobjedivi duh zajedništva, nesebičnosti, solidarnosti, upornosti i htijenja. To je pravi ključ uspjeha i za svaku zajednicu, pa tako i za našu domovinu. Zahvalni smo vam na tome svjedočanstvu i želimo da i dalje svojim zalaganjem i uspjesima budete pravi primjer našim mladima", stoji u čestitki kardinala Bozanića hrvatskim tenisačima.
Na drugu nedjelju Došašća, 4. prosinca, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić predvodio je u crkvi Sv. Petra i Pavla u Tuzli misno slavlje i podijelio red đakonata sedmorici kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Kardinal je ređenike pozvao da budu "proroci i navjestitelji nade, ne lažnom utjehom, nego snagom Isusa Krista" te da se ne odriču svoga identiteta, ali i da poštuju tuđi.
Na drugu nedjelju Došašća, 4. prosinca, župa bl. Djevice Marije u Stenjevcu priredila je adventsku duhovnu obnovu posvećenu upoznavanju lika hrvatskog blaženika Ivana Merza, koji je bio posebno povezan s tom župom. Duhovnu je obnovu vodio o. Božidar Nagy, postulator za kanonizaciju bl. Ivana Merza. Postulator je svoje govore uvijek započeo konstatacijom kako u liku i djelovanju bl. Ivana Merza ima puno elemenata koji ga povezuju sa sv. Ivanom Krstiteljem. Sam živeći asketskim i isposničkim životom, bl. Merz je mnoge duše priveo Bogu i pripremao ih za susret s Isusom. Voditelj duhovne obnove iscrpno je potom upoznao vjernike s činjenicom da je bl. Ivan Merz bio na jedinstven način povezan s njihovom župom; za obranu njihove župske crkve on je, naime, bio spreman čak položiti svoj život. Riječ je o vrlo poznatom slučaju obrane stenjevečke župne crkve 21. studenoga 1926., kada su starokatolici odlučili zaposjesti stenjevečku župnu crkvu i pretvoriti ju u svoju bogomolju. Doznavši za to Ivan Merz je pozvao članove orlovske katoličke organizacije i članove drugih katoličkih udruga, koji su zajedno s njime pošli braniti crkvu. Neposredni svjedok toga događaja bio je tadašnji župnik Josip Mokrović, kasnije zagrebački kanonik, koji je o tome ostavio i dragocjeno pismeno svjedočanstvo. U svome izvještaju kanonik Mokrović između ostaloga piše: "Orlove je vodio dr. I. Merz i on je dao svu pobudu za tu obranu. Starokatolici su zbog neuspjeha bili tako bjesni da su svom žestinom stali pogrđivati naše katolike različitim uvredama i pogrdama, osobito im predbacujući papu, te su prijetili i batinama. (…) Neki katolički mladići bili su i fizički napadnuti; međutim, obrana je uspjela, starokatolici su se povukli i crkva je bila spašena.” Ovogodišnja adventska duhovna obnova u stenjevečkokj župi završila je iskazivanjem štovanja relikvijama bl. Ivana Merza, koje su za tu prigodu donesene u župu na čašćenje. Za sadašnji naraštaj župljana stenjevečke župe bilo je pravo otkriće doznati da je blaženi Ivan Merz bio spreman proliti svoju krv za očuvanje njihove crkve.