Vijesti iz Crkve u svijetu

Krajem studenoga su se u Loyoli, u Španjolskoj, okupili viši poglavari Družbe Isusove, kako bi razgovarali o – kako ih oni nazivaju – „apostolskim prioritetima“. Na njih je otac Peter-Hans Kolvenbach, vrhovni poglavar Družbe Isusove, upozorio prije dvije godine, a među njima se ističe posebno zalaganje isusovačkih redovnika za Afriku i Kinu, apostolat intelektualaca, služenje seliocima i izbjeglicama, te potpora kućama i međunarodnim djelima Družbe Isusove u Rimu. Što se tiče apostolata intelektualaca, istaknuto je kako je nužno studentima dati sredstva za njihov svakodnevni život, doprinijeti ispravnome upravljanju javnim poslovima, usavršiti razumsku narav ljudskoga bića, te voditi pojedince prema ostvarenju cilja za koji su stvoreni. U Kini pak danas još nije moguće odgovarajuće apostolsko planiranje, i to zbog sadašnjega stanja u zemlji, njezine društvene stvarnosti i gospodarskoga razvoja, kao i zbog nesigurne budućnosti što se tiče ljudskih prava i vjerske slobode. Ali, trebamo biti spremni - istaknuto je na skupu – za trenutak kada će slobodan pristup Kini postati stvarnost.
Potpuno poštovanje ljudskoga bića zahtijeva beskompromisnu borbu protiv ropstva – stoji u poruci Kofija Annana, glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda, upućenoj 2. prosinca, prigodom Dana ukidanja ropstva. Pojava se očituje u raznim oblicima, identificirajući se sa spolnim izrabljivanjem, prisilnim radom i trgovinom ljudskim bićima. Uska povezanost s organiziranim kriminalom često skriva njegovu stvarnost. Na svijetu ima 12 milijuna osoba podvrgnutih prisilnome radu, a od tih su gotovo dva milijuna žrtve trgovine robljem. Nakon više od 50 godina od usvajanja Međunarodne konvencije protiv trgovine ljudskim bićima, ropstvo ostaje otvorena rana našega doba. Gianpiero Cofano, odgovoran u udruzi 'Papa Ivan XXIII.' za međunarodnu službu protiv trgovine robljem, kazao je za našu radio postaju kako je na europskoj razini stanje veoma teško. Prema izvješću europskoga povjerenika Frattinija, gotovo je milijun ljudi žrtva trgovine robljem, a od toga su 80% žene i djeca. 70% žrtava je podvrgnuto spolnom izrabljivanju. U Italiji je ropstvo zabranjeno zakonom, stoga je teško imati pouzdane podatke, ali se može bez pretjerivanja reći kako ima oko 10 tisuća žrtava, a od toga su 40% maloljetnici – kazao je Cofano. Kofi Annan traži od međunarodne zajednice odgovornije ponašanje obzirom na organizirani kriminal, pozivajući države na ratifikaciju dokumenta protiv trgovine ljudskim bićima. Brojne države ga nisu ratificirale, među kojima je i Italija, koja je prva u donošenju zakonâ. Od 1988. godine imamo zakon o zaštiti oslobođenih osoba, kao i zakon protiv trgovine ljudskim bićima, ali čini se da sve to nije dovoljno. S druge pak strane, u svemu tome veoma je velika naša odgovornost – kazao je Cofano.
(03. prosinca 2005. – RV) Društva koja zanemaruju integraciju osoba s invaliditetom odriču se dragocjenoga prinosa koji mogu dati takve osobe – istaknuo je Kofi Annan, glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda, u prigodi današnjega Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Taj je dan 1993. godine ustanovila Europska komisija, zajedno s Ujedinjenim narodima, kako bi konkretno promicala prava osobâ s invaliditetom.
Pothvat u znaku međuvjerskoga suživota napravljen je ovih dana u Ambonu, glavnome središtu moluškog arhipelaga u Indoneziji – izjavili su katolički misionari za agenciju Misna. Mjesne su vlasti, naime, dopustile vjersku pouku u školama za stanovnike drugih vjeroispovijesti. To je bio prvotni cilj dogovora potpisanoga 2002. godine, nakon oružanih sukoba između muslimana i kršćana u kojima je izgubilo živote više od 13.500 ljudi. Stanje na Moluškim otocima, gdje podjednako žive muslimani i kršćani, u odnosu na druga indonezijska područja gdje su 85% muslimani, relativno je stabilno. Unatoč zgražanju koje je izazvalo nedavno ubojstvo tri kršćanske djevojke, apeli za miran suživot stižu kako s muslimanske tako i s kršćanske strane. Biskup Ambona Petrus Canisius Mandagi pozvao je sve kršćane da se ne upuštaju u vrtlog nasilja izazvanoga nakon atentata u Baliju i ubojstva triju djevojaka. Isto mišljenje je izrazio i Ichwan Sam, čelnik Indonezijskoga vijeća ulema, uvjeren kako se posljednji tragični događaji neće pretvoriti u ponovni sukob muslimana i kršćana.
(06. studenoga 2005. - RV) U Baliju je otvoreno prvo svetište posvećeno Blaženoj Djevici Mariji. Biskup Banyamin Yosef Bria predvodio je svečano slavlje pred vjernicima okupljenima iz raznih župa i lokalnim hindù čelnicima. Svetište je smješteno u špilji u mjestu kojim upravlja plemenski poglavica hinduista. Biskup Bria je u homiliji zatražio od upravitelja svetišta da pruže dobrodošlicu onima koji traže milost Božju. Na otvaranju je sudjelovao Made Sukresna, seoski poglavica, koji je rekao kako svetište neće narušiti način življenja lokalnoga stanovništva, jer oni znaju da je kršćanstvo priznato u Indoneziji. Zemljište na kojemu se nalazi svetište vlasništvo je zaklade Kolegija svetog Josipa. Made Sukresna je također dodao kako se sve vjere trude oko dobra i nijedan se hinduist ne osjeća ugrožen zbog svetišta.
Crkva u Mjanmaru obilježila je dva važna događaja: 50. obljetnicu osnivanja crkvene hijerarhije i prvo zasjedanje Nacionalne pastoralne skupštine, koje je prošlih dana održano u glavnome gradu Yangonu. Prvi put su u povijesti predstavnici 12 biskupija Mjanmara, okupljeni na zajedničkome skupu, promišljali o identitetu, zvanju i poslanju lokalne Crkve pod geslom 'Ostanite u meni – učiniti Crkvu zajednicom pomoću pomirenja'. U objavljenome priopćenju nakon skupa, biskupi su istaknuli pastoralne prioritete lokalne Crkve: zajedništvo s Isusom kroz molitvu i razmatranje Riječi Božje; zajedništvo s drugima promičući dijalog unutar Crkve; pomirenje među narodima, kulturama i vjerama, te pomirenje između čovječanstva i stvorenoga. Podsjetimo da je kršćanstvo u tu zemlju stiglo 1772. godine preko otaca barnabita, nakon kojih su pristigli Oblati Bezgrješne, a u XIX. su stoljeću došli svećenici Vanjskih misija iz Pariza i Papinskoga zavoda za vanjske misije. Crkva u Mjanmaru ima 13 biskupa, 650 svećenika, 200 sjemeništaraca, 144 redovnika i 1.774 redovnice. U svakoj biskupiji ima sjemenište, a u cijeloj zemlji tri bogoslovije.