Došašće o. R. Cantalamesse

Vjera u Krista, bila je tema prve homilije u Došašću oca Raniera Cantalamesse, koju je, u nazočnosti pape Benedikta XVI. i članova Rimske kurije, održao u petak, 2. prosinca, u kapeli Redemptoris Mater u Vatikanu. Osim toga, kapucin o. Cantalamessa zahvalio je Svetome Ocu za povjerenje koje mu je pružio tražeći od njega da ostane na dužnosti Propovjednika Papinskoga doma, na koju ga je pozvao Ivan Pavao II., daleke 1980. godine. Krenuvši od uloge koju Isus ima u našoj kulturi, o. Cantalamessa je govorio o Kristovoj nazočnosti-nenazočnosti. Na određenoj razini – na razini medija općenito – Isus Krist je jako nazočan, čak je 'Superstar', prema naslovu poznatoga mjuzikla o njemu ... – kazao je o. Cantalamessa. Ali, ako pogledamo područje vjere, kojemu On pripada na prvome mjestu, primjećujemo naprotiv uznemirujuću odsutnost, ako ne i odbijanje njegove osobe. U što u stvari vjeruju oni, u Europi i drugdje, koji se nazivaju 'vjernicima'? Najčešće vjeruju u postojanje nekog najvišeg Bića, Stvoritelja; i vjeruju da postoji zagrobni život. Međutim, to je deistička vjera, a ne kršćanska – napomenuo je o. Cantalamessa te istaknuo kako je Isus Krist u stvari odsutan u takvoj vrsti religioznosti. Izazivaju osmjeh neka proroštva o neizbježnome nestanku Crkve i kršćanstva u tehnološkome društvu u budućnosti. Mi imamo puno pouzdanije proroštvo kojega se držimo: nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći – kazao je nadalje o. Cantalamessa, te napomenuo kako za ponovnu evangelizaciju postkršćanskoga svijeta treba ponovno krenuti od kerigme, odnosno naviještanja dviju činjenica: Isus je umro za naše grijehe i uskrsnuo je za naše opravdanje. Povjerovati znači iznenada i s divljenjem otvoriti oči tom svjetlu: Isus je Gospodin! Problem je – prema mišljenju o. Cantalamesse – kada Crkva naukom zgnječi evanđeoski navještaj, te stoga i čudo dolaska do vjere. Više smo pripremljeni kako bismo bili pastiri, nego ribari ljudî; često se brinemo samo za one koji dolaze u crkvu, a ne i za one koji su se udaljili ili žive na njezinome rubu. To je jedan od razloga zbog kojih u nekim krajevima svijeta brojni katolici napuštaju Katoličku Crkvu radi drugih kršćanskih stvarnosti. Privlači ih jednostavan i djelotvoran navještaj koji ih stavlja u izravan kontakt s Kristom, i pomaže im kušati snagu njegova Duha – napomenuo je o. Cantalamessa te spomenuo nedavni posjet jednoga evangeličkog propovjednika Rimu. Na susretu, koji je održan u velikoj športskoj dvorani, okupilo se 15.000 ljudi koji su uspjeli ući, a mnogo je ljudi ostalo vani. Bilo je među njima i katolika, odlučnih, na sreću, i ostati katolicima; ali, kada sam ih upitao zašto su došli na taj susret, kazali su mi kako traže nešto čega nema u njihovim župama. Upitavši se nadalje što znači: Isus je Gospodin?, o. Cantalamessa je objasnio kako to znači da je Isus Krist 'moj' Gospodin; priznajem mu pravo nad sobom, prepuštam mu uzde svojega života; ne želim više živjeti 'sam za sebe', već za njega koji je umro i uskrsnuo za mene. Proglašavati Isusa vlastitim Gospodinom, znači Njemu podvrgnuti svako područje našega postojanja i pustiti da Evanđelje prožme sve ono što radimo. Osim toga, to znači – ako se prisjetimo riječi Ivana Pavla II. – otvoriti, štoviše, širom rastvoriti vrata Kristu – kazao je o. Cantalamessa.