Papa primio u audijenciju Međunarodno teološko povjerenstvo

Sudbina djece preminule bez Krštenja, naravni moralni zakon i metoda katoličke teologije bili su u središtu govora pape Benedikta XVI. članovima Međunarodnoga teološkog povjerenstva, koje je 1. prosinca 2005. primio u audijenciju. Upravo o tim temama članovi povjerenstva ovih dana raspravljaju na godišnjoj općoj skupštini koja se održava u Vatikanu. Susret je Sveti Otac nazvao obiteljskim, jer je on sâm, prije nego što je izabran za Papu, tijekom gotovo 24 godine, kao pročelnik Zbora za nauk vjere, predsjedao Međunarodnim teološkim povjerenstvom. Naravni moralni zakon Sveti Otac smatra posebno važnom temom kako bi se shvatio temelj pravâ ukorijenjenih u ljudskoj naravi, i koja proizlaze iz same volje Boga stvoritelja. Ljudska su prava univerzalna, nepovrediva i neotuđiva, stoga ih svi trebaju priznati takvima, posebice građanske vlasti, pozvane promicati ih i zajamčiti njihovo poštivanje. Iako se čini da je u današnjoj kulturi pojam „ljudske naravi“ izgubljen, ostaje činjenica da se ljudska prava ne mogu shvatiti ako se ne predpostavi da je čovjek, u samoj svojoj biti, nositelj vrednota i načela koja valja ponovno otkriti i pokazati, a ne izmisliti ili nametnuti na subjektivan i samovoljan način. U tome je dijalog s laičkim svijetom vrlo važan – kazao je Sveti Otac – treba se, naime, jasno pokazati da nijekanje ontološkoga temelja bitnih vrednota ljudskoga života neizbježno završava u pozitivizmu, a pravo podređuje strujama razmišljanja koje prevladavaju u nekom društvu, izopačujući na taj način pravo u sredstvo moći, umjesto da moć podređuje pravu. Govoreći nadalje o medodi katoličke teologije, Sveti je Otac kazao da se teologija može roditi samo iz poslušnosti poticaju istine i ljubavi koja želi sve bolje upoznati onoga kojega voli, odnosno samoga Boga koji se u svojoj beskrajnoj dobroti dao upoznati, posebice u svome jedinorođenom Sinu. Zbog toga je Kristova objava za teologiju temeljno normativno načelo – dodao je Papa, te napomenuo kako se djelovanje teologa stoga treba obavljati u zajedništvu sa živim učiteljstvom Crkve. Smatrati teologiju privatnim poslom teologa, znači ne priznati njezinu narav. Samo u crkvenoj zajednici, u zajedništvu sa zakonitim Pastirima Crkve, ima smisla teološki rad, koji sigurno zahtijeva znanstvenu sposobnost, ali također, i posebice, duh vjere i poniznosti onga koji zna da živi i pravi Bog, predmet njegova razmišljanja, beskrajno nadilazi ljudske sposobnosti. Samo se molitvom i kontemplacijom može steći osjećaj za Boga i poslušnost djelovanju Duha Svetoga, koji će teološko istraživanje učiniti plodnim za dobro cijele Crkve – istaknuo je Sveti Otac, te napomenuvši kako bi se tu moglo prigovoriti: je li takva teologija znanost, i je li u skladu s našim razumom?, kazao kako racionalnost, znanstvenost i razmišljanje u zajedništvu s Crkvom, ne samo da se ne isključuju, već idu zajedno. Duh Sveti uvodi Crkvu u puninu istine, Crkva je u službi istine, a njezina je vodilja odgoj u istini. Sveti je Otac spomenuo još jednu važnu temu o kojoj se raspravlja na skupštini, a to je sudbina djece preminule bez Krštenja u kontekstu Božje univerzalne spasenjske volje, jedinstvenoga posredovanja Isusa Krista i sakramentalnosti Crkve. Na to se posebice, u svome pozdravnom govoru osvrnuo nadbiskup William Joseph Levada, pročelnik Zbora za nauk vjere, koji prvi put sudjeluje na jednom skupu kao predsjednik Međunarodnoga teološkog povjerenstva. U današnje vrijeme kulturnoga relativizma i religijskoga pluralizma broj se nekrštene djece znatno povećava – kazao je nadbiskup te napomenuo kako se u takvoj situaciji put za dostizanje spasenja pokazuje sve složenijim i problematičnijim. Crkva je svjesna da se spasenje može postići jedino u Kristu po Duhu Svetomu. Ali ona, kao majka i učiteljica, ne može odustati od razmišljanja o sudbini svih ljudi stvorenih na sliku Božju, a posebice na najslabije – kazao je nadbiskup Levada te izrazio nadu da bi započeto proučavanje moglo imati pozitivni rezultat u eventualnome objavljivanju posebnoga dokumenta o toj temi. Osvrnuvši se na godišnji skup Međunarodnoga teološkog povjerenstva koji se ovih dana održava u Vatikanu na temu „Katolički nauk o djeci preminuloj bez Krštenja“, isusovac o. Luis Ladaria, glavni tajnik, kazao je kako u tom smislu ne postoji dogmatska definicija. Znamo da se tijekom više stoljeća mislilo da ta djeca odlaze u Limb, ali je to vjerovanje, zbog nedavnoga teološkoga, ali i razvoja u učiteljstvu, danas u krizi. Mi stoga razmatramo taj problem kako bismo osvijetlili ono što Crkva o tome može reći – kazao je, te dodao kako je jasno da u tom radu valja krenuti od činjenice da Bog želi spasenje za sve, ne želi nikoga isključiti. Trebamo također krenuti od činjenice da je Krist umro za sve ljude, i da je Crkva univerzalni sakrament spasenja, kako poučava Drugi vatikanski sabor. Ako, dakle, krenemo od tih pretpostavki, problem nužnosti Krštenja postavlja se u širi okvir – napomenuo je o. Ladaria. Na novinarski upit o drugoj temi koja je na programu ovoga skupa, odnosno o teologiji kao znanosti o vjeri, o. Ladaria je kazao kako se na toj temi nije toliko radilo kao na ovoj prethodnoj, jer je proučavanje u tom smislu počelo tek ove godine. Svaka znanost ima vlastitu metodu i vlastite potrebe, počevši od sadržaja koji se proučava. Teologija želi bolje upoznati kršćansku vjeru počevši od objave, Riječi Božje i tradicije, i to pod vodstvom crkvenoga naučavanja, kako bi što temeljitije proučila tu poruku – kazao je o. Ladaria te na posljetku podsjetio da je Međunarodno teološko povjerenstvo 1969. godine utemeljio Pavao VI., kao mjesto za međunarodne teološke rasprave. Povjerenstvo ima predstavnike sa svih kontinenata, a tijekom svoje gotovo 35-godišnje povijesti, objavilo je oko 25 dokumenata.