Stavio je Euharistiju i Evanđelje u središte života, slijedio je Isusa u poniznosti
i siromaštvu, i pozvao nas na opće bratstvo – tim riječima je papa Benedikt XVI. pozdravio
beatifikaciju Charlesa de Foucaulda. Bog gradi ni od čega, Isus je svojom smrću spasio
svijet, ustanovio je Crkvu od apostola koji su bili nitko i ništa; sa svetošću se,
a ne s ljudskim sredstvima, ide u nebo i širi vjera – običavao je govoriti Foucauld.
On može govoriti tako jer je iskušao što znači biti ništa. Potjeran je iz francuske
vojske zbog nediscipline, u bjesomučnome trčanju za životnim smislom i bez ikakve
vjere, kad je mislio da je sve propalo, zamijetio je u pustinji među Arapima prve
Božje znakove. Tu je u ispovjedaonici primio dar vjere. Brat Nino Patanè, redovnik
Male Isusove braće, kazao je za našu radio postaju kako je ispovjedaonica bila završna
točka Foucauldova lutanja započetoga u Alžiru, kad je još bio vojnik u francuskoj
vojsci, nastavljenoga u Maroku i sjevernoj Africi. Na njega je utjecala vjera Arapa
s kojima je živio. Njihova molitva, gostoprimstvo, podložnost volji jedinoga i nadnaravnoga
Boga potakli su u njemu egzistencijalno pitanje: "Što ako Bog doista postoji?" Čak
i njegova obitelj, koja ga je diskretno voljela, pobuđivala je u njemu to pitanje.
Previše ih je cijenio da bi prezirao njihovu vjeru. U ispovjedaonici nalazi onoga
milostivog Boga, punoga nježnosti, koji ga nikad nije ostavio. Taj Bog koji je iz
ljubavi prema njemu postao Čovjekom kako bi ga spasio, hranio, prihvatio je da postane
kruhom u Euharistiji. Taj Bog, budući da ga nikad nije napustio, očekivao ga je kako
bi ga prihvatio – kazao je brat Patanè. Foucauld je naviještao Evanđelje Tuarezima,
siromašnim plemenima Sahare, iako su bili bogatiji od njega, poučavao ih je i branio
od pljačkaša. Upravo su ga ti pljačkaši ubili, jer su tražili njegovo blago, o kojemu
je često govorio; naime, nisu shvaćali kako je govorio o Isusu u svetohraništu. Foucauld
je bio spreman, svaki dan se obraćao Bogu govoreći: "Oče, predajem se Tebi, čini od
mene što želiš. Što god učiniš od mene, zahvaljujem Ti. Spreman sam na sve, sve prihvaćam,
samo da se u meni i u svim stvorenjima ispuni tvoja volja, ništa drugo ne želim, Bože
moj. Predajem dušu svoju u ruke tvoje, darivam ti je, Bože moj, sa svom ljubavlju
svoga srca, jer Te ljubim. Ljubav zahtijeva da Ti se darujem, povjerim se Tvojim rukama,
bez ograničenja, s beskrajnim povjerenjem, jer si Ti Otac moj."