Došašće - vrijeme velike religiozne važnostiDanašnjom nedjeljom započinje Došašće,
vrijeme velike religiozne važnosti, jer je prožeto nadom i duhovnim iščekivanjem:
svaki put kad se kršćanska zajednica pripravlja za spomen Otkupiteljeva rođenja, ona
u sebi primjećuje drhtaj radosti, koji se u određenoj mjeri prenosi i na čitavo društvo,
kazao je Benedikt XVI u nedjeljnom podnevnom nagovoru i dodao: U Došašću kršćanski
narod iznova proživljava dvostruko duhovno kretanje: s jedne strane, podiže pogled
prema konačnom cilju svoga hodočašća kroz povijest, prema slavnome povratku Gospodina
Isusa; s druge pak, spominjući se s toliko osjećaja rođenja u Betlehemu, klanja se
pred jaslicama. Nada kršćana upravljena je prema budućnosti, no ostaje uvijek čvrsto
ukorijenjena u jednom prošlom događaju. U punini vremenâ Sin je Božji rođen od Djevice
Marije: “Od žene bi rođen, Zakonu podložan”, kako to zapisuje apostol Pavao. Evanđelje
nas poziva danas – nastavio je Papa - da bdijemo dok iščekujemo posljednji Kristov
dolazak. “Bdijte!”, kaže Isus, “jer ne znate kad će se domaćin vratiti”. Ova kratka
prispodoba o domaćinu koji je otišao na put i o slugama kojim je povjerio upravu nad
kućom, naglašava koliko je važno da budemo spremni prihvatiti Krista kad iznenada
dođe. Kršćanska zajednica nestrpljivo čeka njegovo objavljenje”, a apostol Pavao,
pišući Korinćanima, traži od njih da se nađu “besprigovornima” u Dan Gospodnji. Stoga
sasvim prikladno, na početku Došašća, liturgija na naše usne stavlja zaziv Psalma:
“Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje, i daj nam svoje spasenje”. Mogli bismo reći,
dodao je Papa da je Došašće vrijeme u kojemu bi kršćani trebali ponovno u svome srcu
probuditi nadu da je, uz Božju pomoć, moguće obnoviti svijet. U tom bih smislu i danas
htio podsjetiti na konstituciju II. vatikanskog sabora “Gaudium et spes” o Crkvi u
suvremenom svijetu. Radi se o tekstu koji je duboko prožet kršćanskom nadom. Mislim
ovdje ponajprije na br. 39, naslovljen “Nova zemlja i novo nebo”. Ondje se čita: “Poučeni
smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost (usp. 2 Kor
5,2; 2 Pt 3,13)... No iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače
razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje”. Dobre plodove našega djelovanja
prepoznat ćemo, zapravo, kad Krist preda svoje vječno i sveopće kraljevstvo Ocu, kaziao
je Papa i zamolio Svetu Mariju, Djevicu Došašća, neka nam postigne ovo vrijeme milosti
u bdjenju i djelovanju, dok iščekujemo Gospodina.