Ljudska osoba, otvorena Bogu, središte je, početak i kraj odgojnoga procesa

Ljudska osoba, otvorena Bogu, središte je, početak i kraj odgojnoga procesa – stoji u poruci pape Benedikta XVI. koju je potpisao kardinal Angelo Sodano, Papin državni tajnik, upućenoj kancelaru Papinskih akademija za znanost i društvene znanosti, biskupu Marcelu Sanchezu Sorondu, prigodom zajedničkoga skupa dviju akademija na temu 'Globalizacija i odgoj' koji je u petak završen u Vatikanu. Kao i svaka ljudska želja, odgoj je usredotočen prije svega na čovjeka: odgaja se čovjeka, čovjek odgaja i, zato, čovjek je predmet odgoja. Benedikt XVI. ističe odgajanje – kazala je Roberta Moretti – kao obilježje koje razlikuje muškarce i žene od drugih stvorenja. Zato je uvijek potrebno stalno i stvarno razmišljati o poslanju odgajanja u suvremenoj kulturi kroz zdravu razmjenu ideja. Taj zahtjev potječe iz naravne želje da se upozna istina, dobrota i ljepota. Potom je Sveti Otac izrazio želju da skup dviju akademija donese stvarne plodove koji će ispuniti žurnu potrebu dobroga odgoja za sve, neovisno o vjerskome uvjerenju, kulturnoj pripadnosti i gospodarskome statusu. Papa završava poruku s nadom da ova prigoda podupire sve one koji se bave odgojem kako bi uvijek bili svjesni da je ljudska osoba otvorena Bogu, središte, početak i kraj odgojnoga procesa. Na Papinu se poruku osvrnuo za našu radio postaju monsinjor Francesco Follo, stalni promatrač Svete Stolice pri UNESCO-u, rekavši kako poruka govori o odgoju, odnosno o odgojitelju koji, oblikujući osobu, otvara ju beskonačnome, odnosno potpunome životu. Jer, što bi značilo odgajati ako nas to ne bi činilo ljudskijima? A Sveti nam Otac govori o odgoju vezanom za kulturu, za dobro i lijepo. Odgoj nije samo katolička stvarnost, on je doista ljudska i univerzalna stvarnost. Osvrnuvši se na održani skup, monsinjor Follo je kazao kako su egzaktne i društvene znanosti s raznih vidika rasvijetlile osnovnu antropološku sastavnicu, odnosno ono što je zajedničko svakome čovjeku. Taj dijalog se pokazuje plodnim, jer se sve više ističe jedinstvenost spoznaje, u smislu što ne postoji samo znanstvenik ili samo humanist, nego obrazovana osoba, u pravom smislu riječi, koja se služi znanstvenim podacima u cjelovitome ljudskom odgoju. Govoreći o temi skupa, kazao je kako je mnoštvo kultura činjenica, te kako treba ostvariti njihov suživot. Ako pod integracijom podrazumijevamo da netko posvoji našu kulturu, onda istovremeno zahtijevamo da se odrekne vlastite. Slika orkestra nam može pomoći shvatiti međureligijski i međukulturni dijalog. U orkestru svaki glazbeni instrument ostaje ono što jest; kakav bi orkestar bio sastavljen od samih violina ili truba? Opasnost je u tome da namećemo uzor drugima. Međureligijski i međukulturni dijalog nam omogućava da prihvatimo sjeme istine koje i drugi posjeduju kako bismo svirali glazbu, a za nas je Bog veliki glazbenik – zaključio je monsinjor Follo.