Crkva danas slavi svetkovinu Krista Kralja. O Kristovome kraljevskom dostojanstvu,
nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Vatikan, kazao je za Radio Vatikan kako
treba pojasniti da Krist nije kralj na ljudski način. Kristovo kraljevsko dostojanstvo
moramo promatrati u svjetlu Evanđelja. Treba se prisjetiti kako je, nakon umnažanja
kruha, narod, u zanosu, tražio Isusa da ga proglasi kraljem, a On je utekao. Evanđelisti
kažu kako se povukao u molitvu na brdo. Premda Evanđelja ne govore, ali ja sam uvjeren
kako je On plakao. Plakao je vidjevši koliko je narod bio udaljen od njegova srca,
naročito od Boga, jer je tražio moćnoga kralja, kralja koji bi nahranio gladne trbuhe,
dok je Isus znao kako mu je potrebna hrana za dušu. Trebao je hranu koja bi ispunila
unutarnju prazninu zbog koje je nesretan. Paradoksalno je Isus rekao "Ja sam kralj"
kad ga je Pilat sudio, uoči Muke. Pred Pilatom, koji ga je sigurno prezirno gledao,
u najmanju ruku sa sažaljenjem, jer se on osjećao carevim predstavnikom, a tko je
bio Isus, taj siromašni učitelj i Galileje? A ipak je Isus rekao "Ja sam kralj" i
odmah dodao "moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta", jer kraljevstvo Božje je ono
potpune ljubavi. To je kraljevstvo ljubavi bez nasilja, bez pretvaranja, bez iskorištavanja.
Eto zašto je Kristov tron križ, a Krist je na križu objavio svoje kraljevsko dostojanstvo,
kraljevstvo Božje, jer je na križu i s križa rekao čovječanstvu "Ja vas ljubim", unatoč
vašim grijesima, vašoj nezahvalnosti, unatoč svemu onome što ste mi učinili: vi ste
me propeli na križ, ali ja vas još ljubim. S tim činom ljubavi izgovorenim na križu
, Isus je ostvario najveću Božju pobjedu, jer je u ljudsku povijest usadio Božansku
ljubav, svoje kraljevsko dostojanstvo. A ovdje se spontano postavlja pitanje, je li
taj čin ljubavi ugušen, je li zgnječen? Netko bi mogao zlobno reći kako je taj čin
ljubavi nedjelotvoran. Ali ako gledamo povijest, taj čin ljubavi je itekako djelotvoran.
Ljubav svetoga Franje Asiškoga, svetoga Vinka Paulskog, don Bosca, i drugih svetaca,
sve do majke Terezije, otkuda ona dolazi? Dolazi od križa – kazao je nadbiskup Comastri.
Ljubav pape Ivana Pavla II. koji je čak u posljednjim danima svoga života želio potrošiti
zadnje mrvice preostale snage, odakle je dolazila ta ljubav? On je sam rekao kako
je dolazila od križa. To je ono što mi vidimo, ono što je vidljivije. Sva ljubav što
je u svijetu proizlazi iz toga čina ljubavi, jer je po njemu ušla Ljubav Božja u ljudsku
povijest koju neprestano preobražava – istaknuo je nadbiskup i dodao kako i mi po
krštenju postajemo kraljevi na Kristov način, to jest sposobni pobijediti s ljubavlju.
Postajemo svećenici sposobni prikazati sebe same kao prikaz ljubavi. Postajemo proroci
sposobni naviještati pravo Kraljevstvo Božje, kraljevstvo dobrote, blaženstava, jer
Kristovo kraljevsko dostojanstvo ulazi s krštenjem u naš život, poput svećenstva i
proroštva. Sve se to događa po otajstvu križa, a križ je otajstvo pomoću kojeg ljubav
Božja ulazi u ljudsku mržnju i otkupljuje je – zaključio je nadbiskup Comastri.