Vijesti iz Crkve i svijeta

Kupljeni i prodani: to su nove žrtve trgovine ljudskim bićima, novi nevidljivi robovi Ujedinjene Europe. O tom problemu se prošlih dana raspravljao na skupu u Sirakuzi, na Siciliji, koji je organiziralo talijansko Ministarstvo za jednakost spolova. Drži se kako je godišnje u Europskoj uniji oko milijun ljudi žrtva te trgovine, većina žene i djeca, iako posljednjih godina ta pojava sve više pogađa odrasle muškarce. O ovoj pojavi za našu radio postaju Lucio Babolin, predsjednik Nacionalnoga ravnateljstva zajednica za prihvat, kazao je kako je riječ o osobama koje su primorane, u vlastitoj zemlji ili drugdje, obavljati nedopuštenu djelatnost. Stvarno se osobe kupuju i prodaju zbog ostvarenja dobiti. To je užas koji se događa na svjetlu dana u okviru prostitucije, prosjačenja, a često i na poljoprivrednim dobrima tijekom sezonskih radova. Plaće su bijedne, trgovci zadržavaju dokumente, a ljudi moraju raditi pod prijetnjom, to su nove sastavnice ropstva – kazao je Babolin. Osvrnuvši se na prostituciju u Italiji, kazao je kako su procjene veoma vjerodostojne. Riječ je o 50 tisuća žena, uglavnom strankinja, među kojima je dobar broj maloljetnica. Kad su u pitanju radnici na crno, poglavito djeca, tu nije lako odrediti točan broj. Putovi trgovine ljudskim bićima prema Italiji su razni: dolaze sa sjeveroistoka, jugoistočne Europe, te sa Sredozemlja, ali to su samo produžeci putova koji stižu iz Azije, Dalekoga istoka i Afrike, kazao je Babolin i dodao kako Europa treba imati samo jedan glas i postaviti taj problem kao uvjet potpisivanja ugovora s izvaneuropskim zemljama. Mi ne možemo podupirati, financirati one koji zatvaraju oči pred trgovinom ljudskim bićima.
Brojna iznenađenja o slobodi tiska u svijetu, koja trebaju potaknuti duboko promišljanje u zapadnim zemljama, duge demokratske tradicije. Zadnja mjesta zauzimaju Sjeverna Koreja, Eritreja i Turkmenistan. U tim zemljama ne postoji privatni tisak, niti sloboda izražavanja – stoji u izvješću organizacije 'Reporter bez granica' koji se objavljuje jednom godišnje. Prema izvješću, najkritičnije je stanje u zemljama istočne i srednje Azije te na Bliskome istoku. Na vrhu se ljestvice nalaze Danska, Finska i Irska. Italija zauzima 42. mjesto, a Sjedinjene Američke Države su pale sa 22. na 44. Između zemalja koje su nedavno postigle nezavisnost prednjači Slovenija, na devetom mjestu, i Estonija na jedanaestome. Primjetna su poboljšanja u raznim afričkim zemljama, poput Mozambika i Malija; Bolivija je na 45. mjestu rang liste, a Mongolija zauzima 53. Izvješće se temelji na svjedočanstvima novinara, dopisnika, istraživača te pravnika iz 167 zemlja.
Korejsko društvo za staničnu i molekularnu biologiju napisalo je Etičku povelju za stručnjake bioloških znanosti u kojoj su naznačena glavna pravila za zaštitu embrija. Park Shang-chul, upravitelj spomenutoga društva i profesor na nacionalnome sveučilištu u Seulu, kazao je kako je Etička povelja skup pravila koja su znanstveni istraživači prihvatili kako bi u znanstvenome radu jamčili najveće poštovanje ljudskoga života. To je jednostavna deklaracija, ali veoma znakovita. Nadalje, imamo namjeru usuglasiti nova pravila ponašanja s drugim znanstvenim organizacijama. U Koreji već postoji zakon koji štiti ljudske embrije, ali ovo je prvi put kako su znanstvenici u jednoj zemlji sami napisali kodeks ponašanja. Društvo ima 5.000 članova, a među njima je i Hwang Woo-suk, pionir znanstvenoga istraživanja na matičnim stanicama.
Dok vladini službenici, nesposobni i potkupljeni, rasipaju fondove namijenjene obnovi, oni koji su preživjeli tragediju tsunamija od 26. prosinca 2004. godine na azijskome jugoistoku doživljavaju teška kršenja ljudskih prava, poput spolnoga nasilja i proizvoljnih zatvaranja - stoji u izvješću Centra za ljudska prava u Berkeleyu, u Kaliforniji, Kalifornijskoga sveučilišta i Centra istok-zapad na Havajima, objavljenome nakon istraživanja u Indiji, Indoneziji, Šri Lanki, Tajlandu i Maldivima. Djeca koja žive u područjima oružanih sukoba prisilno su unovačena u lokalne oružane snage, a ponekad su Vlade spriječile dijeljenje pomoći stanovništvu u područjima sukoba – stoji u izvješću. Optužba je uperena protiv uobičajene nepravde u dijeljenju pomoći zbog nepotizma, političkoga utjecaja, nesposobnosti ili pripadništva kastama.
Drama koja se, uz potpunu ravnodušnost međunarodne zajednice, događa u Demokratskoj Republici Kongo, po broju je žrtava jednaka tsunamiju koji bi svakih osam mjeseci prošao ovim krajem – upozorio je Jan Egeland, koordinator za humanitarnu pomoć Ujedinjenih naroda, u razgovoru za belgijski dnevnik "Le Soir". Podsjećajući kako je u toj zemlji u tijeku jedna od najtežih humanitarnih kriza koje su posljednjih godina pogodile svijet, Egeland je istaknuo kako svakoga dana premine na tisuće ljudi, i to zbog bolestî koje bi se mogle izbjeći, a za suočavanje s tim problemom – prema njegovome mišljenju – potrebna je jedna milijarda dolara. U Demokratskoj Republici Kongu je, tijekom pet godina građanskoga rata koji je završio 2003. godine, bilo dva i pol milijuna žrtava. Jedan dio njih pali su u borbama, ili ubijeni u masakrima, a brojni su umrli od gladi ili zbog bolesti.