Crkva se danas spominje svetoga Karla Boromejskoga, jednoga od velikih milanskih nadbiskupa.
Ivan Pavao II., 26 je godina na taj dan slavio svoj imendan, primajući prijatelje
i sunarodnjake. U Vatikanu je 4. studenog uvijek postojao "komadić" Poljske, onaj
najintimniji i prijateljski, jer Karol Wojtyła ni kao Papa nije odustao od proslave
imendana. Mnogo se toga od Pape, koji je u Crkvi i u društvu na koncu XX. stoljeća
ostavio neizbrisive tragove, pronalazi u biskupskome služenju svetoga Karla Boromejskoga,
koji je 3. studenog 1584. godine, sa samo 46 godina, preminuo, nakon što je s izvanrednom
pastoralnom pozornošću reorganizirao milansku biskupiju. Prošle je godine Ivan Pavao
II. posljednji imendan proslavio s velikom skupinom hodočasnika iz Poljske, ali tijekom
26 godina, taj je blagdanski susret bio obilježen i kulturnim trenucima. Tako je,
primjerice, 2003. godine, stihovima iz svoje knjige "Rimski triptih", recitiranima
u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu, papa Wojtyła povjerio sjećanju sviju svoje misli teologa
i filozofa o prirodi, Postanku prikazanome u Sikstinskoj kapeli, o Abrahamu, i o svojoj
vjeri koja je u stanju nadati se "protiv svake nade". Tu je vrlinu dobro poznavao
i sveti Karlo Boromejski koji je, na koncu XVI. stoljeća, pisao: "Priznajem, svi smo
mi sigurno slabi, ali Gospodin Bog nam stavlja na raspolaganje takva sredstva da,
samo ako želimo, možemo puno učiniti". Osim što je redovito pohađao 15 biskupija koje
su mu bile povjerene, sveti je Karlo Boromejski utemeljio besplatne škole, zavode
i bolnice, kako bi tadašnje društvo moglo i siromašnima pružiti mogućnost da poboljšaju
svoje stanje.