Uz liturgijska čitanja XXX. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mario Kopjar 

«Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga!!!»
Sestro i brate, Bog je uz Tebe i mene, gleda te, dotiče te, ljubi te i zove te, tražeći samo jedno, sine i kćeri moja, pogledaj me svojim srcem! A mi, sjetimo li se ikada da On postoji?! Sve smo više zaokupljeni i čudimo se nad izumima, novitetima i modernim dostignućima. S pravom se čudimo, ali mi, iako nešto i izumimo ili otkrijemo nismo tome glavni nosioci, već on, kojem je poznata svaka vlas na našim glavama, On je onaj koji nam daje da spoznamo neke principe, tajanstvenosti i da si tako potpomognemo i da nam bude lakše. Teško je pak, kad čovjek na sve to zaboravi i kad misli da Boga nema ili bolje reći, jao čovjeku koji se mora suočiti s činjenicom da ga Bog poziva samo na jedno, da ga ljubi, a on u drskosti svojega «ja» jasno odbija taj poziv. Danas se jasno naglašava i jedinstvo svih kršćana, koje je jedino moguće upravo u vršenju ovih zapovijedi: ljubi Gospodina, Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim, i – ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Bog nas nije zvao samo jučer ili prije, ne zove nas i samo danas, niti će pak zvati samo sutra…On zove u svako vrijeme i na svakom mjestu. Tu je s Tobom i sa mnom sestre i brate, a mi, slavimo li zajedno Onog kojeg je Bog – Otac oslobodio od lanaca smrti kako bi ga podigao i okrijepio u ovoj suznoj dolini dajući nam okrepe na putu prema vječnosti, ili pak imamo neke posebne planove i ciljeve. Trčao unuk plačući svojem djedu. Na to ga njegov djed uzevši u naručaj zapita: dijete moje, što se je dogodilo, zašto tako jako plačeš? Moji prijatelji se ne žele sa mnom igrati, odgovori unuk. A zašto se ne žele s tobom igrati, upita djed?! Unuk odgovara: ja se sakrijem, ali nitko me ne želi tražiti, stoga se osjećam jako usamljeno i odbačeno. Na to su potekle i djedu suze niz obraz. Potom upita unuk potresen još bolje, ugledavši djeda kako plače, djede zašto si se pak i Ti sad rastužio i rasplakao?! Na to djed odgovara: Gledaj dijete moje; ja plačem, jer se je isto i Bogu dogodilo. Bog je ljudima tajanstveno sakriven i nitko ga ne želi tražiti. Sestro i brate, Krist dolazi radi Tebe i mene. Svaki naš korak, svaki naš rad, svako naše zalaganje prožeto je novim iskustvima i pitanjima, često je i ono malo što odvojimo za Boga jad i bijeda. A zašto? Samo zato, jer već sada za svako učinjeno djelo, tražimo nagradu!! Otvorimo svoja srca Bogu i budimo iskreni sa samima sobom i drugima, a svima kojima je to teško, pomozimo kako bismo se svi zajedno jednog dana mogli susresti s Isusom Spasiteljem na cvjetnoj strani Galileje!!