Prošlo je 27 godina kako je Ivan Pavao II. započeo svoj pntifikat

Prošlo je 27 godina od 22. listopada 1978. godine, od dana kada je blagopokojni Ivan Pavao II. započeo svoj pontifikat i izgovorio prvu homiliju usredotočenu na Krista i čovjeka. Papa je homiliju započeo riječima svetoga Petra: "Ti si Krist, Sin Boga živoga." Ovo očitovanje vjere obilježava početak Petrova poslanja u povijesti spasenja. Ti si Petar, stijena – kaže Isus – i na toj ću stijeni sagraditi Crkvu svoju. To je Poslanje koje će Petra odvesti tamo gdje ne želi, ali tamo će ići kako bi slijedio Raspetoga Krista – istaknuo je Papa. Papa, koji je došao iz daleka, Petrovu povijest čini svojom. Petar je došao u Rim! Što ga je vodilo u ovaj grad, srce Rimskoga carstva, ako nije poslušnost nadahnuću primljenom od Gospodina? Možda ovaj galilejski ribar nije htio doći ovamo. Možda je želio ostati tamo, na obalama Genezaretskoga jezera, sa svojom lađom i svojim mrežama. Ali, Gospodin ga vodio, a on poslušan njegovome nadahnuću, došao je ovdje! Prema staroj predaji za vrijeme Neronova progona, Petar je htio napustiti Rim. Ali je Gospodin intervenirao, izišao mu je u susret. Petar mu se obratio pitajući: Što želiš Gospodine? Gospodin mu je odmah odgovorio: "Idem u Rim kako bih po drugi put bio razapet na križu." Petar se vrati u Rim i ostade do svoga raspeća. Danas – istaknuo je Ivan Pavao II. – novi se biskup penje na rimsku Petrovu stolicu, biskup pun zebnje, svjestan svoje nedostojnosti. Danas na Petrovu stolicu u Rimu zasjeda biskup koji nije Rimljanin. Biskup, sin Poljske. Ali od ovoga trenutka i on postaje Rimljanin. Da, Rimljanin. I stoga jer je sin jednoga naroda čija povijest, od samih početaka, i čije su tisućljetne tradicije obilježene živom, čvrstom, nikad prekinutom, osjećajnom i življenom vezom s Petrovom stolicom; narod koji je ostao uvijek vjeran Rimskoj stolici. Da, nepredvidiv je nacrt Božje Providnosti. Potom se Papa obratio onima koji imaju neprocjenjivu sreću vjere, onima koji još traže Boga, onima koje muče sumnje, da svi prihvate Krista, novu i konačnu istinu o čovjeku. "Braćo i sestre! Ne bojte se prihvatiti Krista i njegovu vlast! Pomozite Papi i svima koji žele služiti Kristu, i s njegovom vlašću služiti čovjeku i čovječanstvu! Ne bojte se! Otvorite, štoviše, raširite vrata Kristu! Otvorite državne granice njegovoj spasiteljskoj vlasti, gospodarske i političke sustave, široko polje kulture, civilizacije i razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjekovoj nutrini. Samo On to zna! Danas tako često čovjek ne zna što nosi u sebi, u dubini svoje duše, svoga srca. Često je nesiguran u smisao zemaljskoga života. Pun je sumnje koja se pretvara u beznađe. Dopustite, dakle – molim vas – zaklinjem vas ponizno i s povjerenjem – dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo On ima riječi života, riječi života vječnoga." I onda, 22. listopada Crkva je slavila 'Svjetski misijski dan', a Papa je navijestio ljudima cijeloga svijeta "Kristove riječi života… poruku nade, spasenja, i općega oslobađanja". Ponovno se obraćam svim ljudima, svakome čovjeku. Molite se za mene. Pomozite mi kako bih vam mogao služiti! Amen! - ovim riječima završio je Papa svoju homiliju.