Sionodni oci dorađuju prijedloge za Svetoga Oca

Jedanaesta redovna skupština Biskupske sinode o Euharistiji pri samome je kraju. Dok izvjestitelji radnih skupina razmatraju, zajedno s posebnim tajnikom, zajedničke nadopune prijedlogâ glavnoga izvjestitelja, sinoć su se sinodni oci mogli opustiti tijekom projekcije televizijskoga filma o svetome Petru, talijanskoga redatelja Giulia Basea. Danas je popodne pak, u Dvorani Pavla VI., u 18 sati započeo koncert u čast Svetoga Oca, tijekom kojega će, osim djela Palestrine, Mendelssohna, Mozarta i Liszta, biti izvedene i kompozicije Georga Ratzingera, brata pape Benedikta XVI.
U međuvremenu, u iščekivanju subotnjega glasovanja kojim će završiti radovi na Sinodi, kao i objavljivanja završne poruke, rasprave su na zasjedanjima, uz jasne razlike od zemlje do zemlje, u prvi plan stavile odnos koji povezuje slavljenje Euharistije te crkveno i društveno stanje u pojedinačnim zemljama. Jedan je od primjera svjedočanstvo latinskoga jeruzalemskog patrijarha Michela Sabbaha, koji je u razgovoru za Vatikanski radio istaknuo glavni vidik ove Sinode, odnosno produbljivanje duhovnoga i teološkoga poznavanja sakramenta Euharistije. Osvrnuvši se na stanje na Bliskome istoku, patrijarh je primijetio kako je važan znak to što je naš Gospodin Isus Krist Euharistiju ustanovio u Jeruzalemu, u Dvorani Posljednje večere. To je, za mene, dio cijeloga otajstva Jeruzalema, koji ostaje malena Crkva, Crkva svjedokâ ili hodočašćâ, ali ne i Crkva koja svoju milost širi na cijelu zemlju. Postoji, dakle, praznina, ili možda neprihvaćanje Božjega otajstva u ovoj Svetoj zemlji. Zajedništvo, ljubav i praštanje, sadržani su u Euharistiji, pa ipak nedostaju u Svetoj zemlji, u odnosima među ljudima svih religija, kao i među dvama narodima – Palestincima i Izraelcima. U cijelom je tom sukobu nužna Božja nazočnost, a toga trebaju biti svjesni i odgovorni političari – upozorio je patrijarh Sabbah. U Africi se pak Crkva treba suočiti s nužnom inkulturacijom Euharistije u plemensku tradiciju, kao i s bijedom i sukobima koji se vode na, još uvijek previše područja afričkoga kontinenta. Govoreći o postojećim problemima, nadbiskup John Onayekan, predsjednik Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara, spomenuo je, između ostaloga, nedovoljan broj svećenika, te veliko siromaštvo tamošnjih crkvi. Istaknuvši, međutim, kako vjernici u Africi vrlo rado odlaze svake nedjelje na svetu Misu, nadbiskup je izrazio žalost zbog toga što se ne uspijeva zajamčiti da život kršćanina bude dosljedan onome što Euharistija znači, odnosno da to bude život zajedništva s Bogom i braćom, koji daje osjećaj pripadnosti istoj Božjoj obitelji, a to je Crkva.