Papa će u nedjelju, 23. listopada, proglasiti svetim isusovca Alberta Hurtadu Cruchagu.
Živio je u prvoj polovici 20. stoljeća. Potječe iz siromašne obitelji, a ostao je
bez oca u dobi od četiri godine. Nakon očeva preminuća, majka je morala prodati sve
što je imala kako bi podmirila dugove. Tako su ostali i bez kuće. U tom kontekstu
je sazrijevala njegova vjera. Postavši odvjetnik, u 22. godini ulazi u Družbu Isusovu.
Potom odlazi na studij u Argentinu, Španjolsku i Belgiju. Vratio se u rodni Čile,
te kao cijenjeni profesor pedagogije na Katoličkome sveučilištu zalaže se na socijalnome
polju kako bi siromašnima, uz materijalnu pomoć, vratio dostojanstvo, nadu i toplinu,
odnosno ne samo mjesto gdje živjeti – kako je znao govoriti – nego pravo kućno ognjište.
Postulator njegove kauze, otac Paolo Molinari, kazao je za naš radio kako je o. Hurtado
nakon povratka u Čile, vidjevši bijedu u kojoj su se nalazila djeca i mladi 1944.
godine, uz pomoć laika ustanovio 'Hogar de Cristo' to jest Kristovo ognjište, kako
bi zbrinuo djecu i starce koji su živjeli na ulicama, i dao im pravo obiteljsko ognjište.
Na upit u čemu se posebno isticao, otac Molinari je kazao kako je doista bio zaljubljen
u Isusa Krista; to je njegovo obilježje iz čega sve proizlazi. Euharistija je bila
središte njegova života i apostolata. Iz Euharistije, iz riječi 'Ovo činite meni na
spomen' crpio je snagu u žrtvovanju za druge. Otac Hurtado je govorio: "Misa je moj
život, a moj život je produžetak Mise." Ljubav prema Bogu upućivala ga je na napuštene
i siromašne; često je, naime, govorio 'Siromah je Krist' - kazao je otac Molinari.