Točno prije šest mjeseci izabran je Benedikt XVI.

Prije točno šest mjeseci, 19. travnja, izabran je za papu Benedikt XVI. Podsjetimo se na riječi kojima se predstavio okupljenome mnoštvu na Trgu svetoga Petra: "Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II., oci kardinali izabrali su mene, jednostavnoga i poniznoga radnika u Gospodinovome vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin znade raditi i djelovati i s nedostatnim oruđem, a posebice se pouzdajem u vaše molitve. U radosti uskrsloga Gospodina, i s pouzdanjem u Njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a Marija, Njegova presveta Majka bit će na našoj strani. Hvala." Benedikt XVI. se predstavio na jednostavan način. Tražio je od svih da se mole za njega. Tek dan prije predsjedao je svetom Misom za izbor novoga pape, moleći Gospodina da Crkvi daruje pastira po srcu Ivana Pavla II., pastira – rekao je – koji će nas voditi u upoznavanju Krista, njegove ljubavi, prave radosti, koji će činiti istinu u ljubavi. Dan poslije, tijekom Mise u Sikstinskoj kapeli, istaknuo je neke prioritete svojega pontifikata: provoditi Drugi vatikanski sabor, ekumenizam, koji je označio kao primarnu dužnost, otvoreni dijalog s drugim religijama i cijelim čovječanstvom, poglavito s mladima, mir i istinski razvoj za cijeli svijet. U nedjelju, 24. travnja slavio je svečanu svetu Misu za početak pontifikata i govorio je o svome programu: “Moj istinski program djelovanja jest taj da ne vršim svoju volju, da ne slijedim svoje ideje, nego da, zajedno s čitavom Crkvom, osluškujem riječi i volju Gospodnju te dopustim da me On vodi, tako da On sam vodi Crkvu u ovom trenutku naše povijesti”. Potom je preuzeo riječi Ivana Pavla II.: "Ne bojte se, otvorite, štoviše, raširite vrata Kristu!" "Zar nemamo svi na neki način straha – ako dopustimo Kristu da potpuno uđe u nas, ako se potpuno njemu otvorimo - strah da bi On mogao odnijeti nešto iz našega života? Zar možda nemamo straha da bismo se mogli odreći nečega velikoga, jedinstvenog, što čini život tako lijepim? Zar ne riskiramo da se nađemo u tjeskobi i lišeni slobode? Još je jedanput Papa želio reći: Ne, tko otvara vrata Kristu, ne gubi ništa, ništa, apsolutno ništa od onoga što čini život slobodnim, lijepim i velikim. Ne!, samo se u tome prijateljstvu otvaraju vrata života. Samo se u tome prijateljstvu otvaraju velike mogućnosti ljudskoga života. Samo u tome prijateljstvu doživljavamo ono što je lijepo, ono što oslobađa. Tako, želio bih danas, snažno i s velikim uvjerenjem, polazeći od dugoga osobnog životnog iskustva, vama, draga mladeži, reći: ne bojte se Krista! On ništa ne oduzima, On dariva sve. Tko se njemu dariva, prima stostruko. Da, otvorite, raširite vrata Kristu – i naći ćete pravi život. Amen."
Nadbiskup Bruno Forte u ovoj prigodi kazao je za naš radio kako se Benedikt XVI. očitovao kao čovjek duboke vjere, izvanredne inteligencije i teološke naobrazbe, velike umjerenosti u gestama; on je takav jer nema ništa što ne proizlazi iz istine njegova srca. On uspijeva izravno govoriti ljudskom srcu - kazao je nadbiskup. Na upit kamo ide Crkva s ovim pontifikatom, nadbiskup je odgovorio kako ide prema obzoru veće odgovornosti svih krštenih, življoj kolegijalnosti biskupa u naviještanju Evanđelja, to jest naviještanju istine svijetu, odnosno Božje ljubavi u Isusu Kristu, kao nade i spasenja ljudi. Profesor Andrea Riccardi, utemeljitelj Zajednice svetoga Egidija, kazao je pak kako je ovo pontifikat Riječi. Kako bismo razumjeli ovaj pontifikat treba slušati. To je njegova temeljna točka, kazao je.