Uz liturgijska čitanja XXIX. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Mario Kopjar
«Podajte carevo caru, a Božje Bogu.» Teško je kad se čovjek ogluši na Boga
i jednostavno zaboravi da je samo čovjek, a tako se malo traži od nas – traži se ljubav
i naša osobna otvorenost Njemu. Koliko je teška bol kada je čovjek usamljen, kada
čovjek pati, kada mu je nanesena bol i tuga, a kolika li je radost kada je čovjek
sretan, veseo zadovoljan i kada u poniznosti svojeg srca rekne Bogu, hvala ti Bože
što si me takva stvorio. Takav sam kakav jesam, ali sam tvoj. Bog nas zove i ljubi
u svako vrijeme i na svakom mjestu. I tebe djevojčice, i tebe dječače, i tebe djevojko
i tebe mladiću, i tebe majko i tebe oče, i tebe bako i tebe djede!! Ako hoćemo živjeti
kao pojedinci i kao narod, onda nema drugoga nego ustrajati uz Krista. To je jedini
siguran uspjeh. Treba li nam zato nekakvih dokaza? Ne treba, nego treba prstom uprijeti
na sustave i zemlje, na ljude, možda naše bližnje koji su željeli ili pak žele izbrisati
iz ljudskih duša Krista i njegov zakon. Kakva gorka razočaranja usprkos hvastavim
službenim izvještajima u komunizmu, terori, ratovi, mržnje – čovjek čovjeka ubija
riječju, obećanjima. A nije li to već gorko ropstvo i teška kazna za čovjeka, da ne
smije više niti misliti svojom glavom? Zato ponavljamo i ponavljajmo – ako hoćemo
živjeti kao pojedinci i kao narod ostanimo vjerni Kristu i Njegovu zakonu. Teško je
ostati pak vjeran Kristovu zakonu, ako se ne poštuju i opći ljudski odnosi i ljudska
prava, koje je i izvorno počelo našeg poimanja slobode i osobnosti. Ako ne poštivamo
ljudske norme, kako li ćemo onda tek Božje. Podajte carevo caru, a Božje Bogu. Sveti
Augustin zapisa: Jao drzovitoj duši koja se nada da će naći nešto boljeg ako ode od
tebe Gospodine! Ja sam se kretao na leđa i na stranu, na prsa, ali mi je uvijek ležaj
bio tvrd. Da, možemo se okretati i na leđa i na prsa, na lijevu i na desnu stranu,
može se pristati na ovaj ili onaj sustav, ali izvan Krista neće se naći ništa boljeg,
pa da se i obeća cijeli svijet. A znate zašto ne? Jer čovjek ima ne samo tijelo nego
i dušu. Krist nam je objavio što je čuo na nebu kod Oca i pokazao način življenja
na zemlji. Savršeno nevidljivo, postalo je vidljivo po načinu Kristova življenja.
Na tom načinu kršćanin se treba nadahnjivati, jer je to živa osoba; Isus Krist. Toliko
ima elemenata da ga upoznamo i prilika da ga sretnemo! A što čekamo? Dovoljno je otvoriti
srca! Bojimo li se vremena? Ne bojmo se, jer Isus živi u vremenu, jer Evanđelje naše
nije k nama došlo u rijeci nego i u snazi, u Duhu Svetomu i mnogostrukoj punini. Na
nama je da, osjećajući i živeći tu snagu koja nam je dana, krećemo od nas samih sprovodeći
te vrednote i istinske i nerazdjeljive povezanosti s Ocem koji neka nas čuva na tom
putu, kako bi se već sada, poštivajući ovozemne zakone, pripremali i spremno odgovarali
na neprocjenjive Božanske vrijednosti i zadaće koje su nam povjerene.