(13. listopada 2005. – RV) Nakon desetak dana gotovo neprekidnih radova, sudionici
Sinode o Euharistiji danas su cijeli dan posvetili sastancima po jezičnim skupinama,
u svrhu sastavljanja izvješća koji će biti podvrgnut mišljenju na skupštini. Podjela
Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima, svećenički celibat, kriza na Zapadu koja,
zbog gubljenja smisla za sveto, vjernike dovodi do toga da više ne razumiju euharistijsko
otajstvo – neke su od tema na koje se kardinal Francis Arinze, zajedno s još četiri
sinodna oca, osvrnuo danas tijekom konferencije za tisak u Tiskovnome uredu Svete
Stolice. Na početku je meksički kardinal Sandoval Iñiguez želio sa zahvalnošću istaknuti
sudjelovanje pape Benedikta XVI. na prvome dijelu održavanja sinode, te je posebice
naglasio duboki duhovni osjećaj koji je Sveti Otac ostavio nakon izlaganja. Kardinal
Arinze se pak osvrnuo na stajalište Crkve što se tiče osjetljivoga pitanja podjele
Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima. Ne vidimo to kao zakon Crkve, već kao
Božji zakon – kazao je. Jedno je žaliti takve ljude, a drugo je reći im da mogu pronaći
drugoga muža ili ženu, živjeti zajedno i primiti Pričest. Oni jesu članovi Crkve,
ali u tom stanju ne mogu pristupiti Pričesti – pojasnio je kardinal Arinze. Na svećenički
se celibat osvrnuo ukrajinski biskup Sofron Stefan Mudry, govoreći o stanju u svojoj
zemlji. Pritom je istaknuo velike društvene teškoće i praktične probleme s kojima
se susreću oženjeni muškarci zaređeni za svećenike, poput nedostatka stanova, nemogućnosti
premještaja iz jedne župe u drugu zbog, primjerice, djece koja su u školskoj dobi.
To su situacije koje se ne slažu s predanošću koju zahtijeva služba – napomenuo je
biskup Mudry. Na novinarski upit o ograničenju mogućnosti za animiranje euharistijskoga
slavlja pjesmama i izrazima koji su više povezani s lokalnim folklorom, kardinal Arinze
je kazao kako se može govoriti o ograničenjima ako to znači spriječiti da euharistijsko
slavlje bude pola zabava, a pola Misa. Iako je opravdano da liturgijski obredi imaju
obilježja kulture naroda koji ih slave, inkulturacija, koja je u temelju, ipak treba
pobuditi dublje proživljavanje, a ne zabavu – upozorio je kardinal Iñiguez. Govoreći
o odnosu s istočnom tradicijom, kardinal Arinze je upozorio na iskušenje kopiranja
nekih elemenata iz jednoga obreda, i njihovoga prijenosa u drugi, primjerice iz istočne
liturgije u onu latinsku. Važno je shvatiti vlastiti obred te ga živjeti i slaviti
vjerno, s vjerom i pobožnošću. Biskup Mudry je, između ostaloga, pojasnio prijedlog
o održavanju sinode Istočnih Crkvi, te kazao kako bi se ta sinoda odnosila na Istočne
katoličke Crkve, a ne pravoslavne. Jučer popodne, 12. listopada, kao zaključak
prve polovice sinodnih radova, kardinal Angelo Scola, u svom je izlaganju ukratko
iznio elemente, smjerove i probleme koji su izišli na površinu tijekom devetodnevnih
radova Sinode. Iz rečenoga sinodnih otaca proizlazi temeljna tvrdnja: prevladavanje
svakoga dualizma između doktrine i pastorala, teologije i liturgije. Ne postoji nauk
nepovezan sa životom; niti se može zamisliti stvarni kršćanski život neovisan od sadržaja
vjere. U brojnim je izlaganjima uočena objektivna teškoća kršćanskoga puka, uronjenoga
u sekulariziranu kulturu, u vjerovanju i slavljenju Euharistije. Ipak, ovaj je svijet
žedan ljepote i istine, tim više je veća odgovornost pastira glede evangelizacije.
Kardinal Scola je podsjetio na plodnu raspravu o odnosu Euharistije kao dara i prava
vjernika da prime od pastira Riječ Božju i sakramente, poglavito Euharistiju, koja
na veličanstven način izražava Kristovu ljubav prema Ocu, te ljubav Boga Oca prema
Kristu. Polazeći od činjenice da je Krist stvarno prisutan u posvećenim prilikama
kruha i vina, ukazano je na potrebu teološkoga i katehističkog produbljivanja 'stvarne
prisutnosti', obzirom da euharistijska ekleziologija može rasvijetliti neka aktualna
pitanja za ekumenizam. Više je sinodnih otaca sugeriralo produbiti cijeli inicijacijski
put kršćana, poglavito odnos između Euharistije i sakramenta Pokore. Više njih je
ukazalo na odgovornost biskupa glede liturgijskoga života u biskupiji, poglavito,
slavljenja Euharistije, kao i ulogu župe kao mjesta i škole molitve, temeljne uporišne
točke za Božji narod. Sinodni oci su istaknuli odnos Euharistije i poslanja, ukoliko
je Euharistija vitalni izvor poslanja, te odnos Euharistije i mučeništva, Euharistije
i međuvjerskoga dijaloga, te odnos s kulturom. Neki su oci istaknuli antropološku,
kozmološku i društvenu dimenziju Euharistije, a brojni su sa zahvalnošću podsjetili
na blagotvoran utjecaj liturgijske reforme, koju je uveo Drugi vatikanski sabor, na
život Crkve, isto kao i važnost sakralne umjetnosti te arhitekture za liturgijsko
djelovanje. U kontekstu brojnih priziva na liturgijsku katehezu počasno mjesto je
imala tema o mistagogiji kao i liturgija riječi u odnosu na Euharistiju, te homilija
kao sastavni dio liturgije riječi. Kad je riječ o sudjelovanju vjernika u Euharistiji,
oci su istaknuli kako treba biti budan da se ono ne ograniči na vanjštinu, nego da
po uzoru Marije, euharistijske žene, ono postane istinsko djelovanje, odnosno uključenje
po Euharistiji u crkveno zajedništvo. Za partikularnu je Crkvu način življenja Euharistije
neodvojiv od vlastite kulture i povijesti. Osim što su sinodni oci često isticali
kao nepremostiv problem nedostatak svećenika, razni su tražili pojašnjenja u odnosu
na narav i strukturu nedjeljnih okupljanja vjernika u iščekivanju svećenika, poglavito
glede podjeljivanja svete Pričesti. Plod drugoga dijela sinodnoga puta bit će prijedlozi
koji će sinodni oci ponuditi papi Benediktu XVI.