XV. skupština Sinode o Euharistiji

Crkva u Kini, naizgled podijeljena na dva dijela, u stvari želi biti cjelovita i sjedinjena s Papom – istaknuto je u jednome od zaključnih izlaganja na XV. skupštini Sinode o Euharistiji, koje je dalo posebno obilježje današnjim radovima. Brojni su se sinodni oci prije toga, na različite načine, zadržali na nenaklonosti koju, čini se, brojni kršćani osjećaju prema svetoj Misi, a koju valja suzbijati insistirajući na odgoju. Između ostaloga, govorilo se i o važnoj temi svećeničkoga celibata. Nakon dugih godina prinudne odvojenosti, velika većina biskupa takozvane službene Crkve u Kini, prihvaćena je velikodušnošću Svetoga Oca i članova episkopata, kako onih koje vlasti priznaju, tako i onih koji su uvijek htjeli ostati u jedinstvu s Rimom – oni su u stvari jedna Crkva, jer svi žele biti sjedinjeni s Petrovim nasljednikom. U svojemu se izlaganju, koje je popratio snažan aplauz, msgr. Zen Ze-Kiun, biskup Hong Konga, osvrnuo na jedno od područja ovoga skupa na koje je papa Benedikt XVI., još od prije početka sinode, upravio svoja iščekivanja. Sveti je Otac, naime, osobno pozvao četiri kineska biskupa, kojima je onemogućen dolazak u Rim. Biskup Ze-Kiun je to nazvao propuštenom prigodom, te poželio normalizaciju odnosa između Kine i Svete Stolice. U prvome dijelu dopodnevnih radova, sydneyski nadbiskup kardinal George Pell potaknuo je temu svećeničkoga celibata, te pozvao na jasno izražavanje o ulozi posebnih služitelja Euharistije kako bi se istaknula razlika – koju vjernici ponekad ne primjećuju - od euharistijske liturgije koju predvodi svećenik. Na poštivanje liturgijskih normi, kao i na propuste i zloporabe od strane onih koji slave, osvrnuli su se brojni predavači. Poljski biskup Kiernikowski upozorio je na važnost euharistijskih znakova; primjerice, lomljenje Kruha ponekad se vrši površno. Isto je tako istaknuto kako se loše postupa s različitim vidicima euharistijskoga slavlja, iz čega se razabire također slaba pripremljenost zajednice koja sudjeluje kao gledatelj, a ne kao sudionik u obredu. Zbog toga je otac Ottaviano D'Egidio, poglavar pasionista, istaknuo žurnu potrebu za oživljavanjem župskih i misijskih zajednica, i to jednostavnim i jasnim katehezama o žrtvenome pojmu euharistijskoga otajstva. Odgoj vjernika za vrednotu i znakove svete Mise, bila je još jedna tema o kojoj se danas govorilo u više izlaganja. U Obali Bjelokosti, unatoč velikome sudjelovanju na svetoj Misi, za tamošnje se kršćane to svodi samo na vanjski vidik. Uzrok je tome – kako je napomenuo msgr. Kutwa – slabo poznavanje Riječi Božje. Namibijski je nadbiskup Tashenda pak predložio temu o odnosu između inkulturacije i Euharistije, koji je bitan za crkveni razvoj u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, dok se kardinal Attilio Nicora, predsjednik Uprave dobrima Apostolske stolice, zadržao na praksi, koja se sve manje koristi, slavljenja svete Mise za žive ili pokojne. Prilog koji se tom prigodom daje svećeniku ima istinski duhovnu vrednotu, jer je on namijenjen za potporu Crkve, klera i misija, i to preko geste osobne žrtve. Osim izlaganja 18 sinodnih otaca, danas je na sinodi govorilo i šest slušatelja, među kojima je posebnu pozornost privuklo izlaganje sestre Elvire Petrozzi, utemeljiteljice Zajednice Cenacolo. Govoreći o svojemu iskustvu i početku djelovanja zajednice, sestra je kazala kako u početku nije znala koju terapijsku metodu predložiti kako bi u život vratila mlade ovisnike. Potom je otkrila unutarnji melem koji donosi Euharistija, te su tako brojni mladi počeli prakticirati euharistijsko klanjanje. To je bio najbolji lijek za njihove brojne zajednice – kazala je na koncu sestra Petrozzi.
Na 11. redovnom općem zasjedanju Biskupske sinode u Vatikanu danas 12. listopada govorio je delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine banjolučki biskup Franjo Komarica. Biskup Komarica je na početku primijetio kako se među imenima svetaca koje navodi radni dokument Sinode spominje i lik blaženog Ivana Merza te se u kratkim crtama osvrnuo na njegov život. Blaženi je Merz, rekao je banjolučki biskup, dragocjeni uzor ne samo za današnje katoličke vjernike laike, nego i za svećenike, redovnike kao i za biskupe. "Četrdeset godina prije II. Vatikanskog Koncila on je već mnogo toga od koncilske nauke o liturgiji i o ulozi laika osobno prakticirao i promovirao, kako to stoji i u Dekretu o njegovim herojskim krepostima Kongregacije za proglašenje svetih", rekao je biskup Komarica. Podsjetio je također kako je papa Ivan Pavao II. prigodom njegova proglašenja blaženim prije dvije godine, među inim, istaknuo kako je Merz imao duboko iskustvo Euharistije i zato je mogao vrlo osvjedočeno, vlastitim primjerom, razviti plodan euharistijski apostolat, posebno među mladima. U rodnoj zemlji blaženog Ivana Merza u Bosni i Hercegovini, katolici su zbog svoje vjernosti Kristu, posebno nazočnom u svetoj Euharistiji, kao i zbog vjernosti Petrovu nasljedniku, stoljećima sve do u novije doba, morali podnositi poniženja i progone. I u posljednjem ratu 90-tih godina protjerano je sa svojih ognjišta više od polovice svih katolika zemlje i velika većina njih se još uvijek nije mogla vratiti, rekao je biskup Komarica. Istaknuo je kako je samo iz Banjolučke biskupije "bez razloga i to uz podršku međunarodnih predstavnika iskorijenjeno dvije trećine miroljubivih i na pomirenje spremih vjernika". "95% crkvenih objekata je u većem dijelu biskupije porušeno ili oštećeno od strane za vrijeme komunizma ateiziranih ljudi, uz njihovo obrazloženje... Gotovo jedna petina mojih župnika je ubijena, također jedan redovnik i jedna redovnica, a oni su propovijedali i prakticirali pomirenje i ljubav čak i prema neprijateljima i slavili s preostalim vjernicima redovito bogoslužje, unatoč porušenim crkvama", rekao je biskup Komarica. Ovi istinski svjedoci vjernosti Kristu, Crkvi, življenom Evanđelju i svome svećeničkom pozivu potvrdili su vlastitom krvlju svoju vjeru u stvarnu prisutnost Kristovu u svetoj Euharistiji. Želimo vjerovati da te krvave žrtve naših svećenika i redovnika, kao i žrtve mnogih naših vjernika laika jedne doista "raspete Crkve" u današnjoj Europi, udružene s drugim nevinim žrtvama i posebno s jedinstvenom žrtvom Isusa Krista mogu postati plodne za poželjno pomirenje, pravedni mir i spasenje mnogih ljudi u mojoj domovini Bosni i Hercegovini kao i drugdje, rekao je biskup Komarica u svom današnjem izlaganju na Biskupskoj sinodi u Vatikanu.
Kako plodonosno slaviti Euharistiju, među ostalim temama bila je glavna tema sinodnih otaca u ponedjeljak popodne, 10. listopada, uz brojna svjedočanstva partikularnih Crkvi iz raznih krajeva svijeta. Današnji svijet teži, unatoč teškoćama i proturječjima, za srećom i kruhom koji hrani dušu i tijelo. Nedostatak vjere kao i vjerska mlakost vode u potražnju novih idola, dok je problem koji pritišće današnjega čovjeka – hoće li biti nešto poslije smrti? Benediktinski silvestrinski glavni opat Andrea Pantaloni kazao je kako je uskrsnuće tijela svojstvo kršćanstva, koje Euharistija naviješta i nudi, na čijoj sigurnosti treba obrazovati vjernike. Svrha je Euharistije naviještati i učiniti živim već sada Evanđelje uskrsnuća tijela. Ako se ovo Evanđelje ne naviješta narodu, onda Euharistija ili nije zanimljiva, ili postaje magija, ili se zatvara u neplodnu osjećajnu pobožnost. Nizozemski biskup Burgstenden istaknuo je kako liturgiji pripremljenoj po estetskim kanonima ne odgovara uvijek odaziv naroda, te kako način na koji se tumači euharistijsko otajstvo često poseže za filozofskim poimanjem koje je strano današnjemu čovjeku. Kako bismo približili Euharistiju suvremenome čovjeku potrebna je stalna kateheza usmjerena na središte u vrhunac naše vjere; treba dostojno slaviti Euharistiju s prikladnim unutarnjim raspoloženjem svećenika i vjernika; na koncu, treba isticati važnost euharistijskoga posta kao i svečano klanjanje Presvetome Oltarskome Sakramentu, te klanjanje u tišini pred svetohraništem. Portugalski biskup Mamede Cleto istaknuo je sve naglašenija zastranjenja, barem što se tiče Portugala. Glavna briga svećenika jamčiti što veći broj Misa koje potražuju vjernici zanemaruje kvalitetu slavljenja: nije dosta imati hranu nego treba znati pripremi stol. Zatim, u želji da se dopadnu svojim slušateljima, svećenici gledaju na Euharistiju kao na zajedništvo u gozbi jednakosti, ali zajedništvo je najprije sa žrtvovanim i prikazanim Jaganjcem. Naposljetku, umnažaju se nedjeljna slavljenja kojima predsjedaju đakoni i laici jer nedostaje svećenik: ona su blagoslov, ali je zabrinjavajuća lakoća kojom se tim slavljima zamjenjuje Misa - kazao je biskup Mamede. Na koncu su sinodni oci govorili o problemu sekta koje udaljavaju vjernike od katoličke vjere, te o potrebi isticanja nedjelje kao dana odmora.