Organizacija ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu (UNESCO), jučer je u Parizu
usvojila 'Opću deklaraciju o bioetici i ljudskim pravima'. Nakon četiri godine žučnih
rasprava, 197 zemalja je postiglo dogovor o usvajanju zajedničkih načela na području
bioetike. Nova deklaracija usvaja niz općih načela, ne ulazeći u problematiku posebnih
pitanja. Među temeljnim točkama deklaracije su: prvenstvo autonomije i osobna odgovornost;
slobodna volja i jamčenje privatnosti, poštivanje različitosti i društvena odgovornost
prema budućem naraštaju, zdravlje i zdravstvena skrb, te zaštita okoliša i sudjelovanje
u blagodati istraživanja. Francesco D'Agostino, predsjednik Talijanskoga ureda za
bioetiku, kazao je kako je napravljen korak naprijed, iako najbolnije tematike, od
pobačaja do eutanazije, nisu uključene u ovaj dokument. Važno je da je bioetika priznata
planetarnim interesom, iako je teško predvidjeti djelotvornu primjenu prihvaćenih
načela, tim više što deklaracija ne obvezuje potpisnike. Monsinjor Francesco Follo,
stalni promatrač Svete Stolice pri UNESCO- u, istaknuo je tijekom radova Opće skupštine,
koja se održava u Parizu, važnost bioetike kao moralne potrebe davanja odgovora poštovanju
čovjeka i njegovome unutarnjem dostojanstvu. Nemoguće je nijekati kako su biologija
i medicina doprinijele poboljšanju čovječjih životnih uvjeta. Ali, danas se nalazimo
pred jednom novom situacijom, u kojoj čovjek može, i sve će više moći staviti u igru
sudbinu cijele svoje vrste, u neprestanoj napasti tretirati čovjeka kao jednostavan
laboratorijski materijal. S jedne strane – nastavio je monsinjor Follo – čovjek tvrdi
kako želi dostojno živjeti sve do smrti, s druge pak znamo dobro kako nestašica lijekova
i zdravstvenih ustanova lišava tih prava većinu stanovništva. Tim više čovjek treba
pred ovim izazovima ostati čovjek, živeći ljudskim životom i umirući ljudskom smrću.
Biološki je vidik samo jedna dimenzija našega bića, stoga svesti čovjeka samo na tu
dimenziju bilo bi osakaćenje - kazao je monsinjor Follo. Među inim, vatikanski je
predstavnik pozvao međunarodnu zajednicu da obrati pozornost na jamčenje slobode i
pravde, jer bez njih je čovjek osakaćen i sveden na biološku stvarnost; potom na potrebu
istine koja se ne može poistovjetiti s pristankom i mnijenjem jačega, nego se očituje
urođena ljudskoj naravi; na koncu je spomenuo dramu siromaštva i žurnost odgoja, poglavito
djevojčica, pokretača razvoja za siromašne i zaostale zemlje.